Neviđena tajna sila povlači konce u Crnoj Gori — ko sedi na klupi pred sudom istorije

© AP Photo / Risto BozovicZastave NATO i Crne Gore
Zastave NATO i Crne Gore - Sputnik Srbija, 1920, 20.06.2021
Pratite nas
Neka neviđena tajna sila povlači konce i usmerava procese u Crnoj Gori. Ne može se drugačije objasniti ono što se dešava od „pada Milovog režima“ prošlog avgusta, pa do poslednjih dana kada je ta paranormalna politička aktivnost u zemlji — kulminirala.
Kako, na primer, osim uplitanjem neviđene tajne sile objasniti presedan kakvog nema u parlamentarnoj praksi — da se posle izbora jedino ništa ne pita najveća politička snaga u pobedničkoj koaliciji.
Kako, osim intervencijom „više sile“, razumeti tu političku alhemiju po kojoj jedino Demokratski front, sastavljen od srpskih lidera, kao najveća poslanička snaga nema mesta u Vladi koju je sama izglasala.
Kako, osim uključivanjem zakulisnog i tajnog centra moći, razumeti činjenicu da je pravoslavni vernik, premijer Crne Gore, krenuo u Beograd da potpiše sa patrijarhom Porfirijem Temeljni ugovor države sa SPC pa se iznenada u putu „predomislio“.
Na koji način, osim angažmanom neke „nadsile“, razumeti odluku premijera Zdravka Krivokapića da smeni ministra sa najjačom simboličkom snagom, čoveka koji je izmenio Zakon o slobodi veroispovesti, zbog koga je nakon narodnih litija i srušen režim DPS.
Aktivista sa karikaturalnom maskom američkog predsednika Džoa Bajdena - Sputnik Srbija, 1920, 13.06.2021
Vrhunac američke šizofrenije: Spisak lidera Balkana kojima će udariti žig sankcija
Teško je objasniti, osim akcijom „moćnika iz tame“ da su iskusni lisac Milo Đukanović i njegov DPS propustili šansu na tacni da obore Krivokapićevu vladu, što bi se desilo da nisu glasali za smenu ministra Leposavića, jer bi u tom slučaju premijerov predlog za novi sastav Vlade propao.
Ne može se nikako drugačije, već režijom nekih skrivenih vladara, objasniti činjenica da čak ni Milov parlament u najagresivnijoj antisrpskoj histeriji nije usvojio Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici, a to je učinila nova vlast koju su doveli i izglasali Srbi.
I kako, osim učešćem nekog koga ne vidimo, razumeti da se premijer Krivokapić uopšte nije izjasnio o toj Rezoluciji pre njenog usvajanja, već je, tek pošto je izglasana, javno saopštio da je ona nepotrebna.
Krajnje je iracionalno, osim ako se ukalkuliše uticaj nekog sa strane, da su čak i Amerika i Rusija vratile povučene ambasadore u Vašington i Moskvu, ali Podgorica koja je pokrenula diplomatski rat sa Beogradom, još ne pravi ni najmanji korak da vrati proteranog ambasadora Srbije.
Naravno, nismo toliko naivni da zaista verujemo u neke natprirodne sile.
I naravno da je od ulaska Crne Gore u NATO svima potpuno jasno čiji politički narativ ta država „mora“ da poštuje, čiju agendu „mora“ doslovce da ispunjava i ko povlači konce.
Vidimo da taj „neminovni proces“ ne zavisi čak ni od rasporeda snaga u parlamentu.
Ali, važnu stvar bi lideri u Crnoj Gori morali da znaju:
Kad istorija jednoga dana bude sudila ovoj epohi i procesima u kojima su učestvovali, na klupi će biti samo oni sa svojim obrazom.
A ne — nevidljiva sila koja rešava sve.
Pročitajte još:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala