Patetični i frontalni udar Zapada na Belorusiju — odraz nemoći

© Sputnik / Uđi u bazu fotografijaZnak na graničnom prelazu u Belorusiju na belorusko-ukrajinskoj granici u Gomeljskoj oblasti
Znak na graničnom prelazu u Belorusiju na belorusko-ukrajinskoj granici u Gomeljskoj oblasti - Sputnik Srbija, 1920, 25.05.2021
Pratite nas
Svetska javnost trenutno može na delu videti demonstraciju „moći“ Zapada nad Belorusijom prepunu dramatičnosti, patetike, ishitrenih poteza i neprimerenog ponašanja. Međutim, Zapad moć tako demonstrira zato što, zapravo, nema dovoljno moći. Da je moć Zapada ubedljiva i realna, on sebi ne bi dozvolio takvo ponašanje.
Letovi zapadnih avio-kompanija preko Belorusije masovno se otkazuju, Brisel ukida finansijsku pomoć Belorusiji, a možda se vrhunac antibeloruske histerije dogodio na svetskom prvenstvu u hokeju koje se održava u letonskoj prestonici Rigi, gde su gradonačelnik tog grada Martins Stakis i letonski šef diplomatije Edgars Rinkevič demonstrativno spustili zvaničnu belorusku zastavu i okačili „opozicionu“.

Patetično ponašanje Zapada izazvano frustracijom

Silina histerije koja je zahvatila zapadne zemlje zbog prinudnog spuštanja Rajanerovog aviona i hapšenja Romana Prostaševiča, kao i mere koje su zapadne zemlje počele da uvode protiv Belorusije, pokazuju da je voluntarizam i arbitrarnost u međunarodnim odnosima nadmašila čak i vrhunac Hladnog rata, smatra politikolog Aleksandar Gajić.
Ovakav siloviti talas zapadnih mera i akcija protiv Belorusije Gajić tumači frustracijom Zapada čija moć, nakon nadmoći u Hladnom ratu i uspostavom kratkog perioda unipolarnog sveta sa Sjedinjenim Državama na čelu, opada.
„Sada, kako su se stvari počele menjati i kako Zapad i SAD kao njegov predvodnik gube primat, žele da zadrže tu sliku sebe, a istovremeno se radi o nesigurnosti, jer negde u njima sazreva svest da se situacija dramatično menja sa rastom novih polova moći“, objašnjava on.
Zbog toga Zapad sebi dozvoljava čak i ono što je bilo nedopustivo i na samom vrhuncu Hladnog rata — neprimereno ponašanje i rečnik, kao i povišeni stepen drskosti koji se na beloruskom primeru najjasnije vidi.
„I ne samo to, nego primoravaju i manje savezničke države da prednjače u stvarima koje mala država sebi ne sme da dozvoli u odnosu na susede, a naročito u odnosu na velike i moćne države koje su velike sile u pravom smislu te reči. Belorusija nije velika sila, ali se zna da je bliska Rusiji i da kada joj nešto radite, zapravo šaljete poruku Rusiji“, navodi Gajić.
Na čitavom nizu primera, dodaje naš sagovornik, može se videti kako zemlje „nove Evrope“, kako ih je nazivao Donald Ramsfeld (Češka, Poljska, pribaltičke republike), kroz proterivanje ruskih diplomata i neosnovane optužbe kao što je ona o ruskom učešću u eksploziji u češkom skladištu municije, ruše pravila ponašanja i stvaraju konfuziju u međunarodnim odnosima.
„Situacija je sada dosta gora nego što je bila, manje-više, tokom čitavog HH veka. Sada vidimo da i od lošeg može i gore. Stvarno je zabrinjavajuće da neke države dozvoljavaju sebi da na nivou simboličkih odnosa, otkazivanja regularnih komunikacija ili pakosnih poteza stavljaju do znanja drugim državama da su spremne da ih nipodaštavaju do krajnjih granica. To, naravno, uvek može da prouzrokuje akciju ’milo za drago‘, što vodi ka eskalaciji, diplomatskoj, političkoj, a na kraju može da dođe i do ozbiljnih vojnih incidenata“, kaže Gajić.

Prava meta je Rusija

Mere koje Zapad uvodi protiv Belorusije neproporcionalne su povodu, ali to je tako jer prava meta u stvari nije Belorusija, već Rusija, navodi dugogodišnji dopisnik srpskih medija iz Moskve Đuro Bilbija.
„Povodi da bi se udarilo na Rusiju su da bi se njoj ili Belorusiji, Putinu ili Lukašenku uvodile sankcije, konstruišu se i izmišljaju, a u krajnjoj liniji, nisu ni potrebni. Za ovo što se sada događa, mogu da se koriste razne kvalifikacije, od histerije do licemerja. Sve to pokazuje da njih i ne zanima šta se tačno događa, ne zanima ih da li su argumenti koje ubacuju u igru validni ili nisu“, navodi Bilbija.
Naš sagovornik podseća da su druge zemlje prisilno spuštale avione — Turska je to učinila 2012. avionu koji je leteo na relaciji Moskva—Damask; Amerikanci su 2013. tražili da u Beč prisilno sleti bolivijski predsednički avion; takođe, Velika Britanija je 2017. uz pomoć borbenih aviona prisilila avion Rajanera da sleti… U tim slučajevima nije bilo vanrednih zasedanja Evropskog parlamenta, zahteva za poštovanje ljudskih prava i uvođenja sankcija, kaže Bilbija.
Da je prava meta Rusija, Bilbija vidi i iz izjave predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, koja je izjavila da je prinudno spuštanje Rajanerovog aviona rusko-beloruska zavera, da se Rusija ponaša izazivački prema evropskim vrednostima, dok Belorusija vrši agresiju na suverenitet EU.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala