Savo: Protiv Hrvatske je bilo najteže; Deki: Svašta se dešavalo u Nemačkoj /video/

© AFP 2023 / DIMITAR DILKOFFSavo Milošević i Dejan Stanković
Savo Milošević i Dejan Stanković - Sputnik Srbija, 1920, 22.02.2021
Pratite nas
Savo Milošević i Dejan Stanković su tokom protekle sezone bili na suprotstavljenim stranama kao treneri Partizana i Crvene zvezde,  klubova čije dresove su nosili i kao igrači, a pored prijateljstva tačka koja ih spaja i uvek će biti deo njihovih života je reprezentacija, Milošević je odigrao 102 utakmice, a Stanković jednu više.

U serijalu Fudbalskog saveza Srbije legende domaćeg fudbala govore o svojim iskustvima u nacionalnom timu, a Milošević i Stanković su svakako ličnosti koje su svojim partijama opravdale status reprezentativca.

Dragan Stojković Piksi - Sputnik Srbija, 1920, 21.02.2021
Piksi: Srbiji nedostaje nešto, krv mora da vri

Milošević se podsetio prvih golova za tadašnju reprezentaciju Jugoslavije, u prijateljskoj utakmici protiv Hong Konga.

„Kod prvog je Buda Vujačić prošao po levoj strani i fenomenalno centrirao, ja sam se bacio i zakucao u ćošak. A drugi… Dobio sam loptu od Piksija…Odvratnu, kao i uvek, naravno u šali… Bilo mi je jako teško da je smirim i da šutnem. Tu negde sa 15-16 metara, levom u suprotni ugao. Nedugo posle toga, igrali smo prijateljsku utakmicu sa Urugvajem i slavili mojim golom sa 1:0. Mene je taj gol prodao u Aston Vilu. Eto, to je podatak koji nije poznat javnosti“, rekao je Milošević.

A priča ide ovako…

„Urugvajci su tri dana pre toga igrali protiv Engleske u Londonu bilo je 0:0. Teri Venejbls je bio selektor, a utakmicu su iz svečane lože pratili predsednik federacije i prvi čovek Aston Vile Dag Elis. Tražili su špica. Sticajem okolnosti, Venejbls je odlučio da dođe u Beograd i da pogleda naš duel sa Urugvajem. Posle utakmice je pozvao Elisa i rekao ‘evo vam špic'“, naveo je Milošević.

Kao najlepši momenat je izdvojio duel sa Češkom, najteži – poraze od Holandije, a za utakmicu karijere je izabrao meč protiv Hrvatske u Zagrebu.

„To je najteža utakmica u mom životu. I to mogu da ilustrujem na sto načina. Batica je isključen i mi u poluvremenu sedimo u svlačionici. Pošto je mene pratio glas da imam previše dodira sa loptom, više nego što bi špic smeo da ima… E, tu u Zagrebu, kada smo se vraćali na teren, Jokan mi priđe i kaže ‘evo ti sad utakmica, uzmi je i ne daj je nikome dok sudija ne odsvira kraj’. To sam i radio u drugom poluvremenu, što sam više mogao. Fizički izuzetno zahtevna utakmica sa dosta trke, agresije, duela, udaraca… Sećam se u nekom 70. minutu vidim zamenu, ulazi Savićević, ja razmišljam 100 posto vadi mene jer igram u špicu, imamo igrača manje, imamo rezultat, ima još do kraja, ali nema više snage. Sudija diže onu tablu, ja krećem ka aut-liniji i vidim broj 8. Valjda je Mijat već tražio izmenu. I ja stanem onako i gledam onaj ’8’ i kažem sebi ‘šta ću ja sad još 15 minuta plus nadoknada’ jer i kod mene sve otkazuje. Ali, sila boga ne moli. Čovek nije ni svestan koliko može dok ga ne natera nevolja. Nekako smo izdržali i ostvarili istorijski rezultat. Španac Aranda je delio pravdu i malo smo popričali posle utakmice ispred svlačionice. On je rekorder po broju odsuđenih duela Reala i Barselone. Samo mi je rekao ‘El Klasiko je liga petlića u odnosu na ovo što sam večeras doživeo'“, istakao je Milošević.

Stanković je bio jedan od strelaca na tom meču u Zagrebu, a debitovao je 1998. godine, sa dva gola protiv Južne Koreje.

„Pred meč sa Južnom Korejom tresao sam se kao prut. Petko mi je prišao i rekao: ’Sine, nemoj da se plašiš, debitanti uvek igraju najbolje’. Imao sam podršku svih u ekipi. Dao sam dva gola, a realno, mogao sam još tri komada. Leteo sam po terenu. Miha mi je namestio prvi, prešao je centar po levoj strani, centrirao, ja sam skočio… Nisam takav gol ponovio nikada više u karijeri. Posle, opet na Mihin korner, na drugoj stativi. Fenomenalan osećaj“, naveo je Stanković.

Kako je istakao, najteže mu je bilo 2006. na Svetskom prvenstvu, ali ništa bolje nije bilo ni četiri godine kasnije. 

„Nemačka 2006, period tranzicije. Šta ćemo, gde ćemo. U kvalifikacijama ‘vrh’, 17:1 gol razlika, bez poraza, euforija. I onda odeš tamo, grupa smrti. Ne verujem da je bilo ko očekivao da ćemo napraviti nešto bolje. Svašta se izdešavalo, znamo svi, da ne vadimo detalje. I to je jedna škola. I tu se sazreva i odrasta. Jaki rivali, ćao, nismo se ništa pitali. Možda je ta prva protiv Holandije odredila dalji tok. Jedan kiks. Da je bilo 0:0, pa da se nečemu nadaš protiv Argentine. Povrede, kartoni, ništa nije bilo kao pre. Bitno je da smo iz toga izašli jači. Južna Afrika 2010, utakmica sa Australijom, jedini zarez koji bih promenio u karijeri. Vrhunsko prvo poluvreme. Kao iz bajke, naigrali smo se fudbala. Sve kao podmazano, 3:0 da vodiš, niko ništa da ti zameri. I onda taj ludi fudbal. Nikad ne znaš šta želi i šta donosi. Primiš sa 12 metara glavom, gde Stojke ne može da stigne. Onda te uhvate onako zbunjenog i daju ti još jedan. Na kraju je i nerešeno moglo da nas vodi dalje. Ne daju nam penal u 90. minutu, a protiv nas su dva takva svirali na prethodne dve utakmice“, istakao je Stanković.

► „Iz keca u dvojku“: Zvezda se mučila, pa iz dva kornera slomila otpor Spartaka

► Mihajlović besan ko ris: Prvo nije faul, a onda nam isključe igrača

► Piksi: Srbiji nedostaje nešto, krv mora da vri

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala