Ima li leka za slobodu: „Big farma“ i ljudska prava

© REUTERS / PAUL CHILDSVakcinacija u salsburškoj katedrali
Vakcinacija u salsburškoj katedrali - Sputnik Srbija
Pratite nas
Živimo u jedinstveno doba u kome su naši intimni trenuci kao što su bolest, tablete, vakcine naglo postali globalni politički problem. A privatne farmaceutske kompanije, „Big farma“, ne samo da nameću vakcine američkim i evropskim potrošačima nego se promoviše i ideja o „imunološkim pasošima“ i podeli ljudi na vakcinisane i one koji to nisu.

Prećutno se podrazumeva da vakcinisani građani zaslužuju svaku pohvalu, a da su oni koji oklevaju da se vakcinišu sumnjivi i da im treba ograničiti neka prava.  

Nedavno je predsednica Evropske komisija Ursula fon der Lajen izjavila da je apsolutno neophodan „pasoš vakcinisanih ljudi“. „Kasnije ćemo odlučiti koja prava ćemo dati vlasnicima ovih pasoša. O svemu tome će se razgovarati“, rekla je ona. Britanija takođe planira da uvede svoje „kovid pasoše“.

Ako pogledate društvene mreže, možete videti koliko su Evropljani prestravljeni ovom idejom. Plaše se da im bez takve potvrde neće biti dozvoljeno da rade, putuju ili prisustvuju javnim događajima. 

Nastavak teme bila je popularna glasina o zatvaranju evropskih granica za one koji se nisu vakcinisali konkretno vakcinom „Fajzer/Bionteh“. Čist paradoks: Rusi i Kinezi koji su vakcinisani izuzetno bezbednim vakcinama, proizvedenim u državnim institucijama, rizikuju da im se zabrani ulazak u EU. 

U međuvremenu, Evropljani koji su ostali bez turista i dalje će bespomoćno razmišljati o uništenju svoje ekonomije, plačući i ubrizgavajući „Fajzer“. Ako pokušaju da izbegnu vakcinaciju (a o tome sanja 30 do 60 odsto stanovništva evropskih zemalja), biće lišeni najjednostavnijih ljudskih prava poput odlaska na koncert ili leta avionom. 

Uspon „Big farme“

Ispostavlja se da vlasnici privatne američke farmaceutske kompanije diktiraju evropskim vladama šta da rade sa svojim građanima. Kome da daju imunološke pasoše, a kome ne. Šta raditi sa onima koji se nisu vakcinisali, ko sme da uđe na teritoriju EU, a ko ne, da li će građaninu EU, na primer koji je rodom iz Avinjona, biti dozvoljeno da ode u prodavnicu ako nema dokument o vakcinaciji ili će mu reći da sedi kod kuće i ne širi zarazu. 

Kako je ovo uopšte postalo moguće? Zašto je nekoliko bogataša koji poseduju velike farmaceutske kompanije pokušalo da preuzme funkcije svetske vlade i gde gledaju predstavnici naroda, svi ti predsednici, premijeri i čak, zastrašujuće je reći, kraljevi?

Istorija uspona „Big farme“ počela je u prošlom veku. Nije uzalud sedište SZO bilo smešteno u Ženevi. Ono je bilo u vrlo pogodnom susedstvu sa sedištima najvećih farmaceutskih kompanija. One su i postale sponzori ove neprofitne organizacije. 

U periodu 1988-1998 godine, Hideo Nakazima je bio generalni direktor SZO. Karijeru je započeo u japanskoj poslovnici švajcarskog farmaceutskog giganta „La roš“. Kao šef SZO, Nakazima je pokrenuo svetski program imunizacije protiv dečije paralize. U dobre svrhe prikupljene su donacije u iznosu od skoro deset milijardi dolara. Iznenađujuća slučajnost je da je jedan od najaktivnijih učesnika i korisnika programa bila kompanija „La roš“. 

Slučaj sa vakcinama protiv svinjskog gripa

SZO je 2009. godine aktivno promovisala temu svinjskog gripa. Najavljivali su milione žrtava i desetine miliona obolelih. Prestrašene vlade su počele da sklapaju ugovore o isporuci vakcina. Kupili su milione doza. Britanska kompanija „GlaksoSmitKlajn“ je tada prikupila 3,5 milijardi dolara dodatnog profita. Francuska „Sanofi“ milijardu, švajcarski „Novartis“ 600 miliona. Sve one su bile najveći sponzori SZO. 

Međutim, vakcina nije bila potrebna. Od svinjskog gripa je umrlo samo oko hiljadu ljudi širom sveta. Ostali su izlečeni. Vlade nisu mogle da vrate pošiljke vakcina i da vrate novac. „Rizik preuzima kupac“, kako su nekada govorili u starom Rimu. 

Američko izdanje „Politiko“ je 2017. godine objavilo članak „Upoznajte najuticajnijeg lekara na svetu — Bila Gejtsa“. U članku je navedeno mišljenje izvora iz SZO: „Nijedan kandidat za mesto izvršnog direktora ne može računati na uspeh ukoliko ne dobije odobrenje od Gejtsa.“ U to vreme milijarder je bio glavni privatni sponzor ove organizacije. Dva meseca nakon objavljivanja članka, Tedros Adanom Gebreisus je postao generalni direktor SZO. Sa Gejtsom se sprijateljio još 2007. godine, tada je milijarder promovisao svoje vakcine u Etiopiji, a ministar zdravlja Gebreisus mu je pomagao

Postepeno su najbogatiji farmaceuti razvili dobre odnose sa najuticajnijim političarima našeg doba. Bukvalno su stvorili neke od njih. U Francuskoj vole da pričaju priču o tome kako su u proleće 2008. godine sivi kardinal francuske politike Žak Atali i budući šef najveće francuske farmaceutske kompanije „Sanofi“ Serž Vajnberg doveli Dejvidu Reneu de Rotšildu iz poznate francuske porodice, skromnog mladića u crnom odelu sa plavom kravatom, koja je odgovarala njegovoj boji očiju. 

Mladić se zvao Emanuel Makron. On se dopao legendarnom bankaru i zaposlio se kao stručnjak za integracije i preuzimanja u banci „Rothschild & Cie Banque“. Njegova najuspešnija transakcija u banci Rotšilda je opet nekako bila povezana sa kompanijom „Big farma“. On je ugovorio da kompanija „Nestle“ kupi filijalu koja se bavi proizvodnjom hrane za decu američke korporacije „Fajzer“ — one koja danas nameće svoju vakcinu celoj Evropi. Iznos transakcije nije otkriven, ali zli jezici kažu da su procenti omogućili budućem predsedniku Francuske da stekne početni (nimalo naivan) kapital. 

Istrage zbog mita

Ova priča zvuči veoma „elegantno“. U prostijim zemljama farmaceutske kompanije posluju mnogo vulgarnije. Na primer, devedesetih godina „Fajzer“ je masovno podmićivao nigerijske zvaničnike da bi na teritoriji te zemlje mogao da sprovodi ilegalna ispitivanja svojih novih lekova. U materijalima krivičnog postupka protiv kompanije postoje podaci da je gotovinu za mito u koferu nosio specijalni dostavljač koji je avionom kompanije KLM leteo za Lagos. 

„Fajzer“ je platio značajnu odštetu roditeljima povređene i umrle dece u Nigeriji, faktički priznajući krivicu. Međutim, dugoročna saradnja sa vlastima afričke države je nastavljena. Danas je „Fajzer“ uspeo da proda deset miliona doza vakcine protiv virusa korona Nigeriji, iako zemlja nema dovoljno zamrzivača da bi ih čuvali na minus 70 stepeni. 

Ni tradicionalno podmićivanje nije nestalo. U novembru je američka Komisija za hartije od vrednosti pokrenula istragu o podmićivanjima zvaničnika i lekara koje je „Fajzer“ redovno sprovodio u Kini. Godine 2012. kompanije je već bila deo takve istrage i bila je primorana da plati više od 60 miliona dolara da bi je zatvorila. 

Uzimajući čitave vlade i pojedine moralno nestabilne političare na izdržavanje, „Big farma“ pokušava da vlada zemljama i kontinentima. Recept za ovu napast je jednostavan — nezavisna nacionalna vlada koja nije sklona mitu. Kina i Rusija su taj recept uspele da primene. 

Autor: Viktorija Nikiforova

Pročitajte i:

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala