Saopštenje prenosimo u celosti:
„Skoro svaka naša istorijska borba započinjala je Badnjim danom, pred svitanje Božića, u kom se bude svi prošli, naši, koji progovaraju onda kada neko udari na vjeru da podsjete za šta su umirali, za šta će se opet rađati, zbog čega i mi postojimo.
A postojimo i zbog godine za nama, litija-vaskrsa našeg doba, zemlje koja je sama sebe obnovila istorijom koju su joj uzalud otimali, mi postojimo i zbog Mitropolita Amfilohija, koji je kao najbolji vojskovođa krstom poveo rat ljubavi, pa predvodio boj na Mojkovcu našeg vijeka. I mi smo kao i poginuli, naši, ratovali nebeski rat ljubavi, rat bez oružja, protiv najnečastivijih, a domaćih dezertera sopstvenog života.
Borili smo se za ono što smo po istoriji zemlje morali dobiti, da spasimo Pravoslavnu dušu koju niko nije mogao porobiti, kao junaci mojkovačke bitke koje su austrougarski oficiri opisali riječima: „Borili smo se protiv junaka iz bajke“.
Nad takvim riječima lebdi i ova pobjeda i ovaj dan, iz bajke o ljubavi i bajke o vjeri, u kojoj ništa ne može pobijediti dobro, a posebno ne može pobijediti Boga. U kojoj niko ne može pobijediti našeg Đeda, Mitropolita Amfilohija.
Takva je naša sloboda: i krvava i sjajna, za sobom ostavlja najbolje borce, a ostaje za one koji će se tek rađati, za našu đecu, novo pokoljenje, da svjedoči postojanje beskonačnih, bezvremenih ljudi koji su vodili i vode litiju budućih života.
Pred sjutrašnji dan, rođenje najvećeg borca ljubavi, Isusa Hrista, kojim je porazio svijet zla, pred dan rođenja ikone našeg sna, Mitropolita Amfilohija, u miru sa našim porodicama dočekajmo najradosniji hrišćanski praznik, najslobodniji Božić Crne Gore i neka nas ne bole tridesetogodišnje nepravde zemlje, nebo će to samo izliječiti.
Braćo i sestre, ovaj Božić dočekujemo sa radošću ispunjenog zavjeta. Prvi Božić u slobodi: „Mir Božiji, Hristos se rodi, Vaistinu se rodi.“
Đedo, srećan ti rođendan“.