Reagovanje vladike Joanikija, objavljeno na sajtu Mitropolije crnogorsko-primorske, prenosimo u cjelosti:
„U svom posljednjem intervjuu agenciji Beta, Milo Đukanović izjavi kako živi za dan kada će se ustanoviti ko je uknjižavao crkvenu imovinu 90-ih godina i kasnije. – Čovjek za koga se piše i govori da ima najviše nezakonito stečene imovine u Crnoj Gori (i šire) hoće da provjerava kako je Crkva sticala imovinu za posljednjih osam vjekova!? Principijelno, nema što. Svi su jednaki pred zakonom osim predsjednika. A njemu je zakon što mu srce žudi, što ne žudi u Kuran ne piše.
Milo takođe kaže da je on htio da oslobodi Crkvu u Crnoj Gori od srpsko-crnogorskih podjela! On koji je za tri decenije svoje vladavine istrajno i ostrašćeno zavađao i dijelio braću, rođake, komšije. Jedan te isti narod, s tim što se od 1945. godine, različito izjašnjavaju. Ruku na srce, vjerujem da ih je htio ”izmiriti”, ali tako da Srba nestane. Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je, naprotiv, svoju dušu i cijelo svoje srce založio da sav od Boga povjereni mu narod oslobodi od mržnje i nataloženih zabluda, podjela, brozomore i ostalih pošasti. Da svi budu slobodni i časni ljudi pa nek se izjašnjavaju po svojoj savjesti kako hoće. Mitropolitova vizija je bila sloboda i bratska sloga, a Milova teror i Goli Otok.
Čovjek bez osnovnih znanja iz istorije, kome su vjera i duhovne vrijednosti nepoznate kategorije, pogrešno je shvatio i eklisiologiju blaženopočivšeg Mitropolita. Oslanjajući se na svetog apostola Pavla, Mitropolit je često govorio da se Crkva ne zatvara u nacionalne, državne ili bilo koje druge zemaljske okvire. Dok je Mitropolit govorio o vaseljenskom jedinstvu i o neuništivom bogočovječanskom biću Crkve, Đukanović je razmišljao o raskolu u Crkvi koji bi je potjerao u nebiće i učinio marionetom njegove partije i ideologije. Jasno je da gajeći takvu namjeru u srcu nije mogao naučiti ni prvu lekciju iz vjeronauke. Đukanović je takođe pogrešno razumio da je osnivanje Episkopskog savjeta 2006. bio korak ka odvajanju Crkve u Crnoj Gori, ne shvatajući da je prva dužnost tog Savjeta čuvanje jedinstva Srpske Pravoslavne Crkve. Budući da je blaženopočivši Mitropolit predložio osnivanje pomenutog Savjeta, on je i tim potezom kao i ukupnim arhipastirskim djelovanjem dao veliki doprinos crkvenom jedinstvu. Sa blaženopočivšim se moglo slobodno razgovarati na različite teme, ali o raskolu i odvajanju od svetosavskog trona nije. Nikad, i ni u jednoj prilici.
Kobna je bila greška gospodina Đukanovića što je povjerovao da može izmanipulisati Crkvu i ličnosti kakav je bio Mitropolit Amfilohije. Bezuspješno je i sa nekom vrstom opsjednutosti ulagao veliki napor u taj ćorav posao. Blaženopočivšem nije dao mira dok je hodao po zemlji, a sada pokušava da ga svojim klevetama uznemiri i na onom svijetu. Đukanoviću ostavi već jednom Mitropolita na miru! On je na istini, a ti na laži!“
