Mićović, koji je inače i brat vladike budimljanskog-nikšićkog Joanikija, to je napisao u ime Srpskog pokreta „Njegoš“ i Književnog društva „Njegoš“ na čijem je čelu. Njegov tekst prenosimo u celini.
„Za čovjeka kakav je bio Mitropolit Amfilohije, može se reći: i kad se upokoji – otišao je od nas, ali je ostao u nama, i među nama. Njegovo duhovno prisustvo nasitilo je naše vrijeme, naš život, naš razgovor, i to prisustvo, njegov odlazak, kao da pojačava. Iako se upokojio, niko ne vjeruje da je umro, iako je umro, svi vjeruju da će u Bogu živjeti.
Na stolici Svetog Petra Cetinjskog i Lovćenskog Tajnovidca, još je dublje upoznao ove Prometeje duha koji drže Crnu Goru i srpski rod. Kroz njih je upoznao Crnogorce koji „rade što znaju, a ne znaju šta rade“, i one „koje čuvaju druge od sebe, i sebe od drugih“.
Napisao je žitije i službu svetom vladici, pjesniku i gospodaru Crne Gore, Petru II Petroviću Njegošu, lovćenskom tajnovicu, i sjedinio se u duhu sa njim, besmrtnom iskrom, koju Bog daje čovjeku, da ga ne progutaju adske sile u svijetu, već Njom da vidi svog darodavca, Boga živoga, i razgleda smisao čovjekovog života na zemlji.
Mitropolit Amfilohije, služeći Bogu živome, borio se za njegoševsku Crnu Goru. Bio je pokrovitelj Srpskog pokreta Njegoš, i saosnivač Književnog društva Njegoš.
Očekujemo njegovo pokroviteljstvo i s neba.
Vječan Ti spomen, slava i hvala, Vladiko!“
Pročitajte još:
- Ispunjena poslednja mitropolitova želja: Pokrila ga zemlja sa Kosova, Morače i Jasenovca
- Potresan govor Matije Bećkovića: Srećan put, kažemo mi, a nebesa uzvraćaju: Dobrodošao Amfilohije!
- Patrijarh Irinej: Nek se ispuni amanet mitropolita - da se obnovi kapela na Lovćenu
