Ide li EU u svom odnosu prema Belorusiji u pravcu u kome je išla Amerika sa Venecuelom

© Sputnik / Ilья Pitalev / Uđi u bazu fotografijaPredsednički kandidat na izborima u Belorusiji Svetlana Tihonovska glasa na biračkom mestu u Minsku
Predsednički kandidat na izborima u Belorusiji Svetlana Tihonovska glasa na biračkom mestu u Minsku - Sputnik Srbija
Pratite nas
Svetlanu Tihanovsku Brisel ne smatra zvaničnim predstavnikom vlasti Belorusije, ali je vide kao predvodnika opozicije i sa njom pregovaraju o eventualnim odnosima ukoliko bi ona došla na vlast. Sledeći korak bi bio da postupe kao Amerikanci u slučaju Venecuele. Za sada se to još nije desilo, ali neke stvari ukazuju da Evropska unija ide ka tome.

Ovako istoričar i spoljnopolitički analitičar Dragomir Anđelković odgovara na pitanje da li Brisel u bivšoj predsedničkoj kandidatkinji na izborima u Belorusiji Svetlani Tihanovskoj vidi novog Huana Gvaida. Tihanovska se, naime, u Briselu susrela sa ministrima inostranih poslova EU, šefom diplomatije EU Žozepom Boreljom i predsednikom Evropskog parlamenta Davidom Sasolijem, gde je, sudeći prema saopštenju njene pres-službe, sa briselskim zvaničnicima dogovoren paket pomoći Evropske unije „nakon demokratskih promena“ u Belorusiji.

Demokratija - geopolitički instrument Zapada

Kako kaže, i Srbija ima dosta slično iskustvo sa petim oktobrom, kada su evropski i američki zvaničnici obećavali veliku pomoć našoj opoziciji.

„Ali, posle promene vlasti tu pomoć Srbija nije dobila. Sve se svelo na kredite, na kupovinu naših resursa, a realnu, pravu pomoć kakvu su nam obećavali nikada nam nisu dali. Verovatno će tako će biti i sa Belorusijom ako bi tamo došlo do promena. Naime, istina je da priču o demokratiji Zapad koristi kao geopolitički instrument za širenje svog uticaja i za pritiske na one zemlje koje im ne odgovaraju“, ocenjuje Anđelković.

Činjenica je, dodaje naš sagovornik, da u Belorusiji postoji deficit demokratije i da neke stvari evidentno nisu u skladu sa notornim demokratskim standardima.

„Ipak, u onom momentu kada je Lukašenko bio spreman da se odmakne od Rusije i da se približi Zapadu, Zapad je sa njim maksimalno razvijao saradnju i sve to im nije smetalo. Međutim, onog trenutka kada Lukašenko počinje da se približava Rusiji, sve počinje da im smeta. Znači, odnos prema demokratiji na Zapadu ima instrumentalni karakter, a kada im neko geopolitički služi onda se zapostavljaju mnoge stvari“, napominje Anđelković.

Kao primer on navodi režim u Crnoj Gori koji je, kaže, bio otvoreno diktatorski i kriminalizovan, ali dokle god je bio u funkciji uvođenja Crne Gore u NATO niko mu nije stavljao ozbiljne primedbe.

„Tek kada je taj režim obavio posao konstatovano je da postoje određeni problemi sa demokratijom, ali ponovo ne toliki da bi osudili Mila Đukanovića kao diktatora. Znači, sve se svodi na geopolitički interes i zloupotrebu demokratije. To naravno ne znači da u mnogim zemljama gde se postavlja pitanje nedostatka demokratije taj problem zaista ne postoji, ali on često postoji i među saveznicima vodećih zapadnih centara moći, pa se taj problem ipak previđa“, primećuje Anđelković.

Zašto se EU uzdržava od sankcija Belorusiji

U osvrtu na izjavu predsednika Evropskog parlamenta Davida Sasolija koji je rekao da  parlament podržava uvođenje sankcija protiv onih koji su odgovorni za nasilje nastalo nakon predsedničkih izbora u Belorusiji, kao i njegove pozive predsedniku Aleksandru Lukašenku da počne dijalog sa Koordinacionim komitetom i predstavnicima beloruskog naroda, sagovorik Sputnjika kaže da EU i Amerika vrlo često pribegavaju sankcijama kao sredstvu pritiska.

„Opet imamo primer Srbije koja se devedesetih godina suočavala sa raznim sankcijama. Čak i kada su ukinute sankcije Ujedinjenih nacija mi smo se suočavali sa takozvanim „drugim krugom“ sankcija, pre svega finansijske prirode, a iza kojih su stajale zapadne zemlje. Tako da su sankcije instrument u geopolitici koji oni koji su jači često primenjuju i to je nešto sa čime se sada suočava Belorusija, kao što se nekada suočavala Srbija“, podseća Anđelković.

Činjenicu da do sankcija Belorusiji nije još došlo istoričar objašnjava time da unutar EU postoje različiti tonovi i da nisu sve članice raspoložene da na taj način dodatno zaoštravaju odnose sa Moskvom.

„Tu dakle ima mnogo elemenata, a svakako je da je jedan od njih i to da unutar EU polaze od toga da će Belorusija biti više okrenuta Rusiji u slučaju daljih pritisaka od strane Zapada“, ukazuje Anđelković.

On je mišljenja da je za Belorusiju najbolje da krene putem političke tranzicije, a da Lukašenko razmisli o nekome ko bi bio njegov naslednik.

„Ali, naslednik u skladu sa voljom beloruskog naroda, a ne neko nametnut spolja. Takođe, mislim da je za tu zemlju, kao i za Rusiju, dobro da nastave put integracija. Naime, mislim da je Belorusija prirodan deo ruskog sveta i da je njena budućnost u saradnji sa Rusijom, što verujem da veliki deo građana podržava“, uveren je Anđelković.

Podsetimo, prošle nedelje je član prezidijuma Koordinacionog saveta Belorusije Pavel Latuško izjavio da opozicija očekuje da će dobiti od Evropske unije do četiri milijarde dolara ukoliko u zemlji dođe do smene vlasti i ona krene putem demokratizacije.

 

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala