Nepravda za Handkea – „pigmeji“ mu lome noge da bi ga spustili na svoju visinu /video/

© AP Photo / Kerstin JoenssonKnjiževnik Peter Handke
Književnik Peter Handke - Sputnik Srbija
Pratite nas
Nobelovac Peter Handke pisao je o raspadu Jugoslavije još od slovenačkog rata 1991. godine. Zbog eseja „Prvda za Srbiju“ bio je, kao i naša zemlja, izložen teškoj nepravdi a oni koji su ga napadali radili su to po modelu pigmeja koji kad uhvate nekog višeg od njih, prvo mu slome cevanice da ga spuste na njihovu visinu, a posle ga pojedu.

Knjiga sabranih eseja o Jugoslaviji nobelovca Petera Handkea – „Istorija iza pripovesti“ konačno se pojavila pred srpskom čitalačkom publikom. „Istorija iza pripovesti“ sadrži osam Handkeovih eseja napisanih od 1991. do 2011. godine, a naslov srpskom izdanju dao je sam Peter Handke.

Nebojša Grujičić, urednik časopisa „Moderna vremena“ i jedan od priređivača knjige „Istorija iza pripovesti“, kaže za Sputnjik da se Peter Handke suprotstavio lažima i „poluistinama koje su narasle u opasne laži o Jugoslaviji“.

To se dešavalo u finišu hladnog rata „gde je Berlinski zid pao Jugoslaviji na glavu, a ceh glavnog krivca za raspad države pripisan je Srbiji. Handke misli da to nije fer i zato u eseju „Oproštaj sanjara od devete zemlje“ govori o svom odnosu prema Jugoslaviji, o slovenačkom ratu, o avetima iz prošlosti iz Prvog ili Drugog svetskog rata, odnosno „avetima iz ormara koje su se pojavile da bi rasturile tu šaroliku zajednicu“.

„Handke je smatrao da je cena rasturanja Jugoslavije previsoka a razlozi za njeno rasturanje prenaduvani“, ističe Grujičić.

Pigmeji mu lomili noge da bi ga sveli na svoju visinu

Posle objavljivanja eseja „Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Morave i Drine“, s podnaslovom „Pravda za Srbiju“ 1996. godine, Handke se našao na udaru kritika, a polemike o njegovom liku i delu ponovo su se razbuktale prošle godine kad je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Njegov izdavač Zurkamp bio je prinuđen da sastavi dokument od 40 strana da odgovori na „gomilu laži i budalaština koje su pisane o njemu“, podseća Grujičić i dodaje da je „prošao svu etikeciju koja u novinarskom ruksaku postoji“.

„On tuče ženu, mama mu je nacista, on je kopile, fašista, antisemita, ne zna se šta je sve izmišljeno i to je potpuno fascinantno. To podseća na ona pigmejska plemena, koja kako je neko rekao, kad uhvate nekoga ko je veći od njih, najpre mu slome potkolenicu da bi ga sveli na svoju visinu pa ga onda pojedu. Ta količina budala koja se javila je potpuno fascinantna. Neko ko je čitao Handkea vidi da ti ljudi koji mu sude nisu ni otvorili neku njegovu knjigu“, kaže Grujičić.

Nepravda za Handkea – parazitiranje na ratovima devedesetih

Prema njegovim rečima, postoje dva nivoa napada na Handke, naš lokalni i evropski, koji se međusobno dopunjavaju, proizvode jedan drugi i žive jedan od drugog.

Kod nas postoji jedna vrsta fenomena parazitiranja na tom ratu i raspadu Jugoslavije i redistribuciji krivice za njen raspad, što traje do dana današnjeg – 30 godina. Fenomen parazitiranja na ratu za jugoslovensko nasleđe Grujičić objašnjava primerom iz Crne Gore.

U Podgorici je počasni građanin Stipe Mesić tako da je interpretacija istorije raspada Jugoslavije u određenim krugovima takva da je Stipe Mesić hteo da sačuva Jugoslaviju ali mu Milošević nije dao“, ističe naš sagovornik.

Postoji gomila laži oko raspada Jugoslavije i razloga za redistribuciju krivice. Handke nije napisao „Nevinost za Srbiju“ niti je pisao o Srbima i samom Miloševiću kao nevinim jaganjcima koji nisu zla videli ni počinili.

„Ali ne radi se uopšte o tome, već o tome da li je tvoj interes ili je tvoja profesija parazitiranje na ratu, perpetuiranje tog ratnog stanja gde ćeš kao lešinar da pravdaš svoje izbore iz '90, '91, '14, '45... I zato postoji jedna velika nepravda za Handkea da se on optužuje za bilo šta što ima veze sa ratom“, ističe Grujičić.

Poređenje Handkea sa Knutom Hamsunom – čista svinjarija

Dr Jan Krasni, istraživač Instituta za društvene i humanističke nauke u Tjumenu u Sibiru i prevodilac eseja „Kukavice iz Velike Hoče“ dodaje da se često postavljalo pitanje da li je Handke današnji Knut Hamsun, norveški nobelovac simpatizer nacista, što je „jedna svinjarija“.

„To je jedna svinjarija. Kao da je Handke nacista koji brani genocid. To je takva zamena teza, to je tako neukusno, to je čista svinjarija“, smatra Krasni.

Podseća da se u jednom od svojih mnogobrojnih intervjua gde pokušava da objasni svoju poziciju Handke izjašnjava protiv jednodimenzionalnosti, protiv jednosmerne komunikacije medija gde nam saopštavaju kako svet radi i šta se u stvari dešava, a zapravo saopštavaju svoje mišljenje.

„Bitno je setiti se da Handke zastupa upravo suprotne vrednosti ubistvima ili zločinačkim režimima - on zastupa upravo vrednosti humanizma. Zastupa sposobnost čoveka da preispita da li je saopštena stvarnost – prava stvarnost. Mislim da je to jako bitno ponoviti i da se to ne može dosta puta ponoviti“, zaključio je Krasni.

Pročitajte još:

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala