Vojne vežbe sa NATO-om u Gruziji: Garancija mira ili pritisak na Rusiju

© Sputnik / Aleksandr Imedašvili, STF / Uđi u bazu fotografijaZajedničke vojne vežbe oružanih snaga Gruzije i SAD
Zajedničke vojne vežbe oružanih snaga Gruzije i SAD  - Sputnik Srbija
Pratite nas
U Gruziji su počele međunarodne vojne vežbe „Plemeniti partner 2020“ uz učešće snaga SAD i još nekoliko članica NATO-a. Dok gruzijske vlasti manevre nazivaju „garancijom mira“ i važnim korakom pridruživanju NATO-u, eksperti ističu da NATO ne namerava da uskoro priključi Gruziju, već samo koristi njenu teritoriju za vojno-politički pritisak na Rusiju.

„NATO koristi Gruziju kao sredstvo pritiska na Rusiju. Gruzini se uzalud nadaju da će biti primljeni u NATO, tamo ih niko neće prihvatiti jer sa susedima imaju nerešena teritorijalna pitanja. Setite se priče oko Transilvanije na koju su Mađari pretendovali. Ali da bi ušli u NATO, morali su da potpišu sporazum sa Rumunijom da nemaju potraživanja jedni prema drugima. Gruzija se neće pridružiti NATO-u dok se ne odrekne Južne Osetije i Abhazije i ne prizna njihovu nezavisnost, a ona to nikada neće učiniti“, kaže za Sputnjik ruski vojni komentator Viktor Litovkin.

Manevri destabilišu Kavkaz

Gruzija u vojnim vežbama „Plemeniti partner“ učestvuje peti put. U ovogodišnjim manevrima, pored gruzijske i američke vojske, učestvuju i snage Velike Britanije, Francuske i Poljske. Manevri, koji će trajati do 18. septembra, održavaju se nedaleko od Tbilisija, u vojnoj bazi „Vazijani“ i kampu za obuku „Norio“, a na njima učestvuje oko 2.800 vojnika.

Premijer Gruzije Georgij Gaharija nazvao je ove vežbe „garancijom mira u zemlji“. Cilj manevara, kako je rekao, jeste poboljšanje borbene gotovosti vojske i unapređenje kompatibilnosti između oružanih snaga Gruzije i NATO partnera, kao i jačanje stabilnosti u regionu Crnog mora.

Takođe je naglasio da manevri nisu usmereni ni protiv koga. Gaharija je podsetio da su gruzijske Oružane snage aktivno uključene u razne mirovne misije, kako pod pokroviteljstvom Evropske unije, tako i SAD. Prema njegovim rečima, takve vežbe imaju za cilj povećanje „evroatlantske kompatibilnosti“.

„Najopasnije u svemu ovome je to što je u avgustu 2008. godine nakon takvih vežbi započela agresija Gruzije na Južnu Osetiju. I sve ove NATO vežbe sa Gruzijom podstiču gruzijske političare da govore o tome da će podići gruzijsku zastavu nad Južnom Osetijom. To su destruktivne akcije koje mogu dovesti do novih sukoba, do krvi. Budući da su odnosi između Gruzije i Južne Osetije veoma napeti, uvek se dešavaju neke provokacije. Zbog toga Južna Osetija ove vežbe smatra provokacijom, pogotovo što se tamo dešavaju mitinzi vezani za unutrašnja pitanja. Predsednik Južne Osetije Anatolij Bibilov je zbog ovih manevara podigao stepen borbene gotovosti svojih Oružanih snaga. Sasvim je jasno da se niko neće usuditi da napadne Južnu Osetiju dok je tamo ruska vojna baza, ali ove vežbe se mogu definisati kao demonstracija sile“, kaže Litovkin.

Povodom međunarodnih vojnih vežbi „Plemeniti partner 2020“ oglasilo se i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Abhazije, koje je izrazilo ozbiljnu zabrinutost zbog tih manevara, kao i jačanja borbenog potencijala gruzijske vojske. Kako se ocenjuje, ova praksa redovnih velikih vojnih vežbi u kojima učestvuju oružane snage zapadnih zemalja, predstavlja pretnju miru i stabilnosti na Južnom Kavkazu.

S tim u vezi, Ministarstvo spoljnih poslova Abhazije smatra akcije Gruzije, SAD i drugih država-članica NATO-a otvorenom provokacijom, usmerenom na destabilizaciju situacije na Južnom Kavkazu. Kako ističe Ministarstvo, u slučaju moguće eskalacije napetosti u zoni nerešenih sukoba, puna odgovornost za moguće negativne posledice u potpunosti leži na Gruziji, SAD i NATO-u.

Abhazija takođe upozorava da je zbog tako kratkovide i opasne politike zapadnih zemalja, kojom se aktivno promoviše proces militarizacije Gruzije, došlo do značajnog povećanja revanšističkih osećanja u Gruziji, što je podstaklo gruzijske vlasti da odluče da započnu vojnu agresiju u avgustu 2008. godine. U saopštenju se takođe naglašava da kao simetrični odgovor na destruktivne akcije Gruzije i njenih zapadnih partnera Abhazija namerava da ojača vojno-tehničku saradnju sa Rusijom.

Litovkin ističe da ove vežbe ugrožavaju stabilnost u regionu.

„Što se tiče vojno-tehničke saradnje između Abhazije i Rusije, moram da kažem da Abhazija nema velike Oružane snage. Mi smo im isporučivali oklopna vozila i streljačko oružje. Imaju lake prenosne raketne sisteme PVO i to OSA-AKM. Mislim da čak ni ’Pancire‘ nemaju. Abhazija, pre svega, nema čime da ih kupi. I drugo, na teritoriji Abhazije postoji i ruska vojna baza koja rešava sva pitanja u vezi sa odbranom i bezbednošću“, navodi Litovkin.

Ruske južne granice su bezbedne

Ruski eksperti takođe objašnjavaju da Gruzija kao vojni saveznik može da bude interesantna SAD samo kao uporište za prebacivanje trupa u slučaju mogućeg vojnog sukoba sa Iranom. Za NATO je Gruzija dragocena kao južni koridor koji omogućava pristup Kaspijskom moru, a takođe to je i direktna pretnja ruskim južnim granicama.

Alijansa aktivno koristi infrastrukturu Gruzije kako bi izvršila vojno-politički pritisak na Rusiju, ali vojni stručnjaci ističu da Rusija kontroliše situaciju i da može u potpunosti da osigura bezbednost svojih južnih granica.

„Tamo se nalazi američka biološka laboratorija, što izaziva veliku zabrinutost, jer niko ne zna šta Amerikanci tamo rade. Na Kavkazu je već bilo nekoliko talasa svinjske kuge, što je dovodilo do epidemija, a sumnja se da je to izašlo iz te laboratorije. Takođe, u Gruziji se nalaze i centri NATO-a za obuku i preobuku vojnika, a gruzijska armija je pod kontrolom američkih instruktora“, navodi Litovkin.

Ekspert navodi i da gruzijska vojska učestvuje i u američkoj misiji u Avganistanu, na šta su veoma ponosni, iako služe kao „topovsko meso“.

„Dakle, saradnja NATO-a i SAD sa Gruzijom je vrlo intenzivna, ali to ne povećava borbenu gotovost gruzijske vojske. Iako su do 2008. godine govorili da imaju najmoćniju vojsku na postsovjetskom prostranstvu, posle tih događaja, kada su pobegli od ruskih trupa, ućutali su se i tu temu više ne pominju. Gruzijci se dobro bore samo kada ih ima 20 na jednog“, kaže Litovkin, podsećajući na događaje od 8. avgusta 2008. godine, kada su gruzinske vojne snage napale Južnu Osetiju iz višecevnih sistema „Grad“ i delimično uništili prestonicu Chinvali. Rusija je, braneći građane Južne Osetije, uvela vojsku u tu teritoriju i nakon pet dana borbenih dejstava izbacila gruzijske jedinice iz regiona.

Uprkos činjenici da Tbilisi aktivno sarađuje sa Severnoatlantskom alijansom od devedesetih, Gruzija i dalje nije član NATO-a, premda joj je članstvo u Alijansi obećano još 2008. godine.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je u više navrata govorio o tome da je ta zemlja postigla „značajan napredak“, ali da još mora mnogo da uradi pre nego što se priključi Alijansi.

Vlasti u Tbilisiju ocenjuju da vojna saradnja između Gruzije i SAD nikad nije bila snažnija i posebno su zahvalni Vašingtonu na važnoj ulozi u transformaciji gruzijskih Oružanih snaga i na četiri milijarde dolara potrošenih na jačanje nezavisnosti Gruzije od 1992. godine.

U svakom slučaju, zaključuju eksperti, Gruzija u skorije vreme neće ući u NATO, ali Severnoatlanskom savezu odgovara da je drži „na kratkom povocu“.

Pročitajte i:

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala