Velika igra berzi: Londonski Siti je ključ pregovora Britanije i EU o „bregzitu“

© PixabaySvetski finansijski centar
Svetski finansijski centar - Sputnik Srbija
Pratite nas
Finansijske usluge londonskog Sitija, finansijske prestonice sveta, nešto su za šta je vlada u Londonu spremna mnogo toga da žrtvuje. U toku je velika igra berzi i zato je londonski Siti ključ pregovora Britanije i EU o „bregzitu“.

Ovako dopisnica RTS-a iz Londona Ivana Miloradović komentariše osmu, po mnogim ocenama i ključnu rundu pregovora Londona i Brisela o novom sporazumu o trgovini, bezbednosti i drugim pitanjima, a koji dve strane pokušavaju da postignu otkako je Britanija napustila Uniju 31. januara.

Londonski Siti je ključ pregovora

Kako objašnjava, izlaskom iz EU, bez obzira na to da li će se sa Briselom postići dogovor ili ne, London ima potpunu kontrolu nad londonskim Sitijem, koji će onda biti slobodan da trguje, pre svega, sa azijskim tržištem, na način na koji to želi. Londonski Siti je, podseća, uspeo da održi poziciju finansijske prestonice sveta, uprkos rivalstvu sa Njujorkom i uz neverovatni rast kineske privrede i izazove koji dolaze sa Šangajske berze.

„Dakle, uveliko se priprema teren za izlazak bez sporazuma, upravo zato što sporazum nije toliko bitan ovoj vladi, već oslobođenje od evropskih regulativa. Naime, ovi pregovori se odvijaju u neobičnim uslovima, jer je pandemija kovida 19 poremetila sve svetske ekonomije. U ovom trenutku prosečni Britanac razmišlja da li će živ da stigne na posao kroz razne barijere i razna socijalna distanciranja. Milioni su ostali bez posla ili im preti da ostanu bez posla, pa se fokus prosečnog čoveka potpuno pomerio. Za njega se ’bregzit‘ već desio, pa pitanje koje je pre godinu dana bilo izuzetno važno, a to je da li će sporazuma biti ili ne i kakav će on biti, za prosečnog Britanca sada uopšte nije važno“, objašnjava Miloradovićeva.

Britanska vlada, dodaje, koristi taj trenutak da sprovede ono što želi i Boris Džonson nije u poziciji da pravi prevelike kompromise.

Mišel Barnije, kao evropski pregovarač, od početka je bio izuzetno tvrd, ali sada je on u poziciji ne da ima više da izgubi, već da bilo šta što ima da ’izvuče iz rukava‘, pada praktično na ’gluve uši‘. Tako da je u ovom trenutku pozicija Londona mnogo jača“, ocenjuje naša sagovornica.

Džonson ne blefira

Postoji, kaže, još jedan razlog iz kog Džonsonu odgovara da se sve završi do polovine oktobra.

„Početkom novembra su izbori u SAD, a ishod tih izbora bi možda mogao da oslabi poziciju ove vlade u Londonu. Dakle, dok je Donald Tramp u Beloj kući, pozicija aktuelne britanske vlade je izuzetno čvrsta kada je reč o svetskoj sceni. Tako da ovo jeste oportun momenat za ovu vladu da finišira pregovore, sa ili bez sporazuma. Neko bi rekao da Boris Džonson svojim tvrdim stavovima zapravo blefira, ali meni se čini da to nije slučaj, jer prilikom izbora između sporazuma sa EU i potpune slobode londonskog Sitija od evropske regulative, ovo drugo će prevagnuti u svakom slučaju“, uverena je dopisnica RTS-a iz Londona. 

Kvote za ribarenje — glavni kamen spoticanja u pregovorima

Prema njenim rečima, glavni kamen spoticanja u ovim pregovorima su kvote za ribarenje koje su se do sada, u okviru EU, tradicionalno pregovarale svakog decembra. To su uvek bili najteži pregovori, jer su britanski ribari još od ulaska Britanije u Uniju katastrofalno nezadovoljni svojim kvotama kada je reč o ribarenju u britanskim vodama.

„Naime, britanske teritorijalne vode, koje su prepune ribe, prostiru se na 200 nautičkih milja u radijusu od britanske obale. To je ogromna količina ribe, a za Britance je odavno jako važna krilatica da britanske ribarske vode, pre svega, pripadaju britanskim brodovima. Međutim, to već jako dugo nije slučaj, jer u ovom trenutku 60 odsto ribe koja se ulovi u tim vodama ne pripada Britancima. Glavne flote u EU su pre svega španska, a zatim i francuska flota i te dve flote u ovim pregovorima imaju prilično da izgube kada je reč o prihodima, mnogo više od Britanaca, za koje je zaštita ribara više istorijsko pitanje nego ekonomsko“, napominje Ivana Miloradović i podseća da je uništenjem španske flote u engleskim teritorijalnim vodama tokom anglo-španskog pomorskog rata Španija bankrotirala i prestala da bude prva pomorska sila sveta, a primat je preuzela Britanija i držala ga nekoliko vekova.

Upravo zato, dodaje ona, iako britanski prihodi od ribarenja nisu veliki, insistiranjem na preuređenju kvota Velika Britanija, na neki način, podseća Evropsku uniju na značaj svojih teritorijalnih voda. Postizanje dogovora oko ovog pitanja, primećuje naša sagovornica, dodatno otežava i činjenica da je britanskom premijeru Borisu Džonsonu, pored istorijskog konteksta, jako važno da održi obećanje koje je dao ribarskim zajednicama širom Ujedinjenog Kraljevstva, od Škotske na severu do Kornvola na jugozapadu.

„Sve te zajednice su od početka bile veliki pobornici ’bregzita‘, upravo zato što smatraju da su ribarske kvote, koje se baziraju na statistikama iz sedamdesetih godina, potpuno nefer. To čak priznaje i Mišel Barnije, ali za Borisa Džonsona ovo je kako pitanje suvereniteta Velike Britanije, tako i pitanje toga da pobornicima ’bregzita‘ pokaže da je on uz njih kao što su oni bili uz njega“, ukazuje Miloradovićeva.

Prema njenim rečima, iako u ovom trenutku ima malo razloga za optimizam povodom ishoda pregovora o „bregzitu“, preokreti su, naravno, mogući.

Ako dve strane ne postignu sporazum, od 1. januara će biti uvedene carine i druge prepreke. Britanske kompanije su prošle nedelje upozorile da bi u tom slučaju moglo da dođe do zastoja saobraćaja u lukama i do „ozbiljnih poremećaja“ u snabdevanju najvažnijom robom.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala