Sprema li se veliki povratak Francuske na Bliski istok

© AFP 2023 / LUDOVIC MARINFrancuska vojska
Francuska vojska - Sputnik Srbija
Pratite nas
Izjava francuskog predsednika Emanuela Makrona, da će njegova zemlja pojačati vojno prisustvo u istočnom Mediteranu nastavak je francusko-turske konfrontacije koja traje već duže vreme.

Ta konfrontacija, prema rečima novinara i diplomate Dragana Bisenića, ima dve dimenzije – stratešku, koja je povezana sa istorijskom i trenutnom ulogom Francuske u tom regionu, ali i poslovnu, jer su francuske naftne kompanije dugo i duboko uključene u istraživanja nafte i gasa u kiparskim vodama, upravo tamo gde je Turska počela da istražuje.

Zbog toga je Makron, u najavi jačanja vojnog prisustva u istočnom Sredozemlju i apelovao na Tursku da zaustavi istraživanja rezervi nafte i gasa u spornim vodama, što je dodatno pojačalo napetosti između Ankare i Atine.

Francusku u istočni Mediteran vode strateški i poslovni interesi

Strateški interesi videli su se prilikom Makronove posete Libanu, neposredno nakon eksplozije u bejrutskoj luci, kada je obećao da će, prilikom pružanja pomoći, izbeći posredovanje libanske vlade, zbog sumnji građana u etiku vladinih službenika. Takođe, njemu je predata peticija za rekolonizaciju Libana, kojom oko 60 000 Libanaca traži da Francuska preuzme upravu nad Libanom u narednih deset godina.

„Iako je ovo na prvi pogled udaljen uvod od naše teme, on daje okvir francuskog položaja u istočnom Mediteranu, iz kog možemo da razumemo francusko ponašanje, koje nije samo trenutno, nego koje ima svoje korene, kako u bliskoj, tako i u daljoj prošlosti. Francuska je, posle Prvog svetskog rata podelila sa Velikom Britanijom Bliski istok na dve zone uticaja; slično se dogodilo i u Mediteranu“, objašnjava Bisenić.

Na Makronovu najavu odgovorio je grčki premijer Kirjakos Micotakis, zahvalivši se Makronu rečima da je Francuska iskrenu prijatelj Grčke i zaštitnik međunarodnog prava.

Prema rečima grčkog premijera, za nastavak miroljubivog dijaloga Atine i Ankare, potrebno je da Turska prekine jednostrano istraživanje gasnih i naftnih rezervi u spornim vodama, koje je Turska opet započela pre nekoliko dana.

Grčka i Egipat pokušavaju da izbace Tursku iz regiona

„Do novog zaoštravanja došlo je pre sedam dana, kada su Grčka i Egipat u tajnosti potpisali sporazum o pomorskoj demarkaciji. Grčka o tome nije obavestila ni nemačku kancelarku Angelu Merkel, koja se zbog toga ljutila, a potpisivanje ugovora pozdravili su Bahrein, UAE i druge egipatske saveznice. Turska je ugovor proglasila ništavnim i proglasila da Grčka i Egipat nemaju međusobnu granicu“, objašnjava Bisenić.

U nekim tumačenjima ovog ugovora, ako bi se ostrva obuhvatila kao predmet pomorskih zona i razgraničenja, Turska ne bi imala ništa od mora, dodaje on.

Odnosi unutar NATO i Libija

Naš sagovornik podseća da je francuski predsednik prošlog meseca, kada je Ankara poslala jedan istraživački brod u Mediteran, tražio sankcije protiv Turske i optužio ovu zemlju da krši grčka i kiparska prava, dok je prošle nedelje poslao ratne avione koji su, zajedno sa grčkim, učestvovali na vojnim vežbama uz tursku granicu.

„Sve ovo postavlja pitanje odnosa unutar NATO, jer je Turska još ključna članica ovog saveza na Mediteranu. Zaoštravanje drugih članica NATO prema Turskoj, gotovo automatski dovodi do približavanje Ankare sa Moskvom. Zbog toga, one zemlje koje žele očuvanje čvrstog stava prema Rusiji, i te kako vode računa o svom stavu prema Turskoj“, kaže Bisenić.

Francuska i Turska imaju još jedno važno strateško razilaženje – Libiju. Turska se prošle godine direktno umešala u događaje u Libiji i to na strani suprotnoj od Francuske. Dok zvanični Pariz podržava snage feldmaršala Halife el Haftara, Ankara se opredelila za podršku vladi u Tripoliju.

Kao i slučaju istočnog Mediterana, iste koalicije uključene su u sukobe i u Libiji, napominje Bisenić.

„Međutim, svakako da je istraživanje nafte i gasa u priobalju Kipra daleko najvažnija stvar za Tursku i stvar koja je od njenog najvećeg interesa, a da akcija u Libiji potiče od njenih strahova da bi mogla da bude zaobiđena u istraživanjima nafte i gasa, ali i da bi mogla da bude blokirana jednom koalicijom koja bi onemogućila njeno dalje učešće u mediteranskim i regionalnim događajima, što se protivi sadašnjoj turskoj ambiciji“, objašnjava Bisenić.

U svojim aktivnostima u istočnom Mediteranu, Francuska će, dodaje on, morati da svojim saveznicima unese sigurnost na dve strane – u Grčkoj, kao i da demonstrira svoju privrženost libanskoj stvari.

„Naravno, ovo je samo jedan vidljiv način pritiska na Tursku. Verovatno će, na diplomatski način, ti pritisci biti snažniji i biće postavljeni u nekoj drugoj vrsti uslovljavanja, kako bi se izbegla dalja konfrontacija u istraživanju gasa koja šteti francuskim kompanijama koje su veoma duboko i ozbiljno uključene u njih“, kaže Bisenić.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala