Lompar: Amerika želi da se pravoslavna Crna Gora poništi /video/

© Sputnik / Dejan SimićMilo Lompar
Milo Lompar - Sputnik Srbija
Pratite nas
Vlast u Crnoj Gori teži nasilnom obračunu sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Mitropolijom crnogorsko-primorskom i samo oštar pritisak Sjedinjenih Država može da dovede do toga da se crnogorski režim povuče makar za jednu stepenicu, rekao je profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar.

Evropska unija, ocenjuje naš sagovornik, nema pozitivan odnos prema crnogorskoj Vladi i predsedniku, ali je njen uticaj mnogo manji od SAD. „Ako bi Vašington to uradio, mislim da bi se režim zaustavio, jer je on ipak zavistan i ucenjen i nikakve odluke ne donosi samostalno. Tragedija ovih prostora je da su ljudi koji su tako moćni u svojoj zemlji, potpuno bespomoćni pred onima koji im govore šta da rade“, kaže Lompar.

Vlast u Crnoj Gori teži nasilnom obračunu sa SPC

Vlast u Crnoj Gori teži nasilnom obračunu sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Mitropolijom crnogorsko-primorskom. To, prema mišljenju sagovornika Sputnjika, znači da vlast u Crnoj Gori želi da završi društveni inženjering koji je počeo jako davno i išao kroz različite meandre i rukavice, ali uvek ka istom cilju — denacionalizaciji srpskog naroda u Crnoj Gori. „Po podacima sa početka dvadesetog veka, u Crnoj Gori živi srpski narod i reč Crnogorac ne znači narodnost, već ima drugu vrstu određenja. Taj proces je išao različitim tokovima unutar Jugoslavije, ali sada smo u fazi koja tom procesu daje izrazito antipravoslavni karakter. Nije reč samo o onome što je u prvom planu crnogorskih vlastodržaca, a to je obračun sa srpskim narodom u Crnoj Gori, već je reč o jednom dubljem zahvatu u antipravoslavnom smislu“, naglasio je naš sagovornik.

Amerika želi da ukloni ruski uticaj iz Crne Gore

On vidi dosta snažan impuls zapadne, odnosno američke politike, da se pravoslavna tradicija Crne Gore što je moguće više poništi ili barem izbledi i to prevashodno iz dva motiva. „U religijskom smislu, to je da se proces unijaćenja, prozelitski proces nasilnog katoličenja koji je tako snažno ispunio 18. vek u Dalmaciji, sada postepeno drugim sredstvima i načinima vezanim za masovnu komunikaciju protegne na Crnu Goru. Politički aspekt same stvari je da se ruski uticaj koji je u Crnoj Gori duboko nataložen u osećanjima i tradiciji ljudi, preko pravoslavne tradicije koja je najsnažnija veza sa ruskom državnom, crkvenom i narodnom idejom, ukloni iz Crne Gore“, objašnjava Lompar.

Ta dva činioca su, prema rečima našeg sagovornika, transnacionalna, ali je sada u pitanju jedan lokalni postupak, a to je da se konstruiše crnogorska nacija kao sintetički produkt koji u svom definisanju treba da ima negativan odnos prema samoj srpskoj naciji. „To u Crnoj Gori praktično znači prema samoj sebi, jer crnogorska nacija čim krene u prošlost, sreće se sa svojim srpskim poreklom. Podsetiću da je rektor crnogorskog Univerziteta menjao nadgrobnu ploču svoga dede, jer je na njoj bilo upisano da je deda bio Srbin. Odvija se proces koji treba da stvori naciju koja će biti određena po negaciji. Možemo da razlikujemo one koje se zasnivaju pozitivno u skladu sa nekom mitskom predstavom, kao što je srpska nacija vezana za svetosavsku i kosovsku tradiciju, a mogu biti i negativno definisane, kao što je hrvatska nacija u odnosu prema Srbima“, naglasio je naš sagovornik.

Cilj Đukanovića predstavlja prihvatljivu činjenicu za Zapad

Predsednik Crne Gore je, kaže Lompar, duboko usmeren ka društvenom inženjeringu vođen svojim motivima, koji mogu biti lukrativne prirode ili lični motivi, u šta ne treba ulaziti. „Radi se o čoveku koji je duboko neprijateljski prema Srbiji odredio strukturu crnogorskog društva i države, a na čelu je i režima čiji su kriminalni sadržaji predmet pisanja evropske štampe i koji se služi nasiljem u sprovođenju političkih sredstava. Činjenica da Sjedinjene Države i Evropska unija prolaze gluvo pored svega toga, pokazuje da su njegova očekivanja da će dobiti makar prećutnu podršku toj strani prilično opravdana. Sudeći prema pisanju štampe, nemaju previše dobro mišljenje o njemu, ali njegov cilj predstavlja za njih prihvatljivu činjenicu“, naglasio je naš sagovornik.

Profesor Lompar kaže da možemo da očekujemo upotrebu nasilja, jer taj režim mora da ukloni sve tragove onih koji mogu da posvedoče o činjenicama koje mu ne odgovaraju. Tako nešto se dogodilo i u Hrvatskoj, ali je u Crnoj Gori to mnogo teže zbog tradicije, a i Srbi u Crnoj Gori imaju crkvu koju je mitropolit Amfilohije za ovih 30 godina podigao i koja sve više predstavlja snažan oslonac. „Ne treba, međutim, zaboraviti da su mitropolita Joanikija Lipovca ubili komunisti 1945. Ako pogledate istoriju srpske crkve Đoka Slijepčevića, videćete da su četiri petine sveštenstva pobili komunisti, u toj zemlji postoji tradicija nasilnog obračuna sa crkvom koju sada produžava u jednom drugom okruženju sadašnji crnogorski predsednik. Ono što je uznemirujuće, jeste pasivno držanje vlasti u Beogradu“, rekao je Lompar.

Položaj režima zavisi od otpora stranaka koji mogu da ga pruže

Crnogorski režim vlada ucenom i državne službenike na neki način drži kao taoce, tako da će njegov položaj mnogo zavisiti od otpora onih političkih stranaka koje mogu da ga pruže. Tu je, ocenjuje naš sagovornik, upravo Mitropolija crnogorsko-primorska na velikom udaru, jer je mudrom i razumnom politikom pokazala da pitanje nacionalne razlike između Srba i Crnogoraca, na čemu režim stalno insistira, nije središnje pitanje. Svoje aktivnosti i litije, kao i čitav koncept, SPC je postavila na pravoslavnoj osnovi i čak je uspela da u litijama bude jedan deo ljudi koji se osećaju Crnogorcima, a da to nikome nije smetalo. Prema Lomparevom mišljenju, aktuelna vlast u Podgorici razvija potpuno nenormalnu antirusku histeriju, koja upravo ima za cilj da udeo ruskog uticaja smanji i to je jedna policijsko-propagandna operacija koja je jako glupa kada je razložite, ali je u isto vreme efikasna. „Što se tiče opozicije u Crnoj Gori, oni imaju dve liste — Demokratskog fronta, kao srpsku nacionalnu listu, premda unutar te konfiguracije ima različitih činilaca, i jedna umerenija, građanska, koja nije antisrpska i koja bi mogla da animira građanske glasače. Velika je šteta što sticajem unutrašnjih političkih prilika u Crnoj Gori jedna značajna ličnost za tu zemlju, dugogodišnji diplomata i ambasador Miodrag Lekić nije na vidljivijem mestu i nema uticaja u politici s obzirom na njegovo iskustvo, toleranciju i činjenicu da se deklarisao kao Crnogorac u svim vremenima, ali da nije antisrpski opredeljen. On bi u ovakvim trenucima bio čovek od takta i od mere, što nije beznačajno za naše prilike“, rekao je profesor Lompar.

Pročitajte još:

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala