„Bube“ raširile zarazu koja ne prolazi već 50 godina

© AP PhotoBitlsi Pol Makartni, Džon Lenon, Ringo Star i Džordž Harison, 28. februara 1968.
Bitlsi Pol Makartni, Džon Lenon, Ringo Star i Džordž Harison, 28. februara 1968. - Sputnik Srbija
Pratite nas
Prošlo je pola veka od raspada Bitlsa, najveće i najznačajnije pop-rok grupe, ali i fenomena popularne kulture u istoriji čovečanstva. Iako se godinama uoči razlaza nagađalo da je raspad pitanje dana, tog 10. aprila 1970. Pol Makartni je obznanio da napušta Bitlse. Bio je to kraj ere ljubavi i slobode, ali zaraza koju su raširile „Bube“ još postoji.

O uticaju i značaju Bitlsa i posle više od pola veka od razlaza govori i činjenica da su se u vreme obeležavanja pedestogodišnjice raspada ponovo vratili na vrhove top-lista, po ko zna koji put gurnuvši u zapećak danas aktuelne nastavljače njihovog lika i dela.

Bitlsi, popularne „Bube“, raširili zarazu ljubavi i slobode

A kako je pre nešto više od pola veka izgledao raspad Bitlsa, za Sputnjikovu „Orbitu kulture“ svedočio je rok novinar Momčilo Moma Rajin.

„Za mene, ali i za desetine miliona ljudi na svetu, to je značilo kraj epohe čiji su Bitlsi bili neraskidivi deo. Reč je o šezdesetim godinama, koje će se ispostaviti kao jedna od najvažnijih mirnodopskih decenija 20. veka, u kojoj su se milioni mladih ljudi prihvatili gitara i počeli da objašnjavaju svoje emocije i stav prema svetu, a to su činili na jedan radostan način.“

Na čelu te kolone mladih bili su Bitlsi, koji su ih inspirisali, dodaje Rajin.

„Raspad Bitlsa sam doživeo kao kraj detinjstva. Najednom se završilo nešto u šta sam rastao i stvari su se pretvarale u nešto što verovatno neće biti ni tako veselo ni emotivno kao što je bila era ’bitlmanije‘, a ispostaviće se da je tako upravo i bilo“, kaže Rajin, evocirajući uspomenu na aprilske dane 1970, kad je svetom odjeknula vest o raspadu Bitlsa.

Pesme koje je pevao celi svet

Magiju Bitlsa, grupe koja je pre više od pola veka postavila još nenadmašene rekorde u industriji zabave, sagovornik Sputnjika objašnjava ogromnom količinom njihovih „pesama koje je pevao čitav svet“.

To što su Bitlsi uradili od kraja 1962. kad su ušli u studio, pa do 1970. kad će se zvanično razići, nije uspelo nikom ni pre ni posle njih, naglašava Rajin.

A kako su nastajale nezaboravne pesme, objasnio je pre nekoliko godina Pol Makartni u intervjuu sa Džarvisom Kokerom. Na pitanje kako su on i Džon Lenon pisali i pamtili pesme kad nisu imali ni magnetofone, kasetofone, kompjutere ili mobilni telefon da bi napravili audio-zapis, Makartni je odgovorio: „Nismo imali ništa od toga, ali smo zato pravili pesme koje se ne zaboravljaju.“

„I to jeste suština“, smatra Rajin.

Globalni narodnjaci — savršeno jednostavni i jednostavno savršeni

„Bitlsi su uprostili stvar pisanja popularne pesme na najjednostavniji mogući način, ali sa takvom melodioznošću, harmonijskom podlogom i tekstovima koji su odmah ’ulazili u uvo‘ i odmah se pamtili i zato ih je ceo svet primao i pevao iz sveg glasa“, objašnjava naš sagovornik.

Nebrojeno puta je primećeno da su pesme Bitlsa bile i savršeno jednostavne i jednostavno savršene, zbog čega su oni još u prvoj polovini šezdesetih postali, moglo bi se reći, prvi pravi globalni narodnjaci.

Tezu o „globalnim narodnjacima“ možda najbolje potvrđuje scena iz najpopularnije britanske serije svih vremena — „Mućki“, kad ekipa pekamskih probisveta putuje na odmor iznajmljenim autobusom i svi iz sveg glasa pevaju „Help“ sa istim žarom kao kad na seoskoj svadbi društvo pijanih gostiju „pogodi“ kakva „Šabanova klasika“.

O globalnom uticaju Bitlsa govori i podatak iz njihove zvanične autorizovane autobiografije Hantera Dejvisa, koju je čuveni Maršal Mekluan nazvao „dokumentom stoleća“, da su njihove pesme do sredine 1968, dakle, nekoliko meseci pre objavljivanja „Belog albuma“, bile širom sveta obrađene više od 1.000 puta. A broj obrada njihovih pesama rastao je iz godine u godinu.

„Ono što je najlepše u tome, jeste da su oni zapravo slavili radost života, jer se sve njihove pesme tiču ljubavi. Ostavili su veliki pečat i ja se ne libim da kažem da je to jedna od najvažnijih i najznačajnijih stvari koje su se desile ne samo u popularnoj muzici, nego i u popularnoj kulturi“, ističe Rajin.

Ekonomija koja je razorila prijateljstvo

Trzavice među četvoricom najboljih prijatelja iz mladih dana počele su negde posle objavljivanja zvanično najboljeg rok albuma u istoriji — „Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band“ 1967. godine. Hroničari Bitlsa zabeležili su i da je još 20. septembra 1969. na jednom sastanku grupe Džon Lenon rekao Makartniju:

„Izgleda da si lud. Nisam mislio da ti kažem pre nego što potpišemo ugovor, ali napuštam bend.“

Posle toga ostalo je samo da dovrše snimanje dva poslednja albuma „Abbey Road“, objavljen u oktobru 1969. i „Let It Be“, kog je publika dočekala u maju 1970, mesec dana posle zvaničnog raspada.

„Ono što je usledilo od kraja 1967. je zapravo stvar koja se više ticala ekonomije Bitlsa i njihovih prava na sopstveno delo. Komplikovano je objašnjavati kako su oni potpisivali ugovore, na šta su imali pravo, a na šta ne i oni su u jednom trenutku zaista počeli da gube vlasništvo nad sopstvenim pesmama i shvatili su da će bankrotirati ako nastave tim putem“, objašnjava Rajin.

Tada se javlja jaz između Lenona, Harisona i Ringa, naspram Makartnija, oko toga kako treba zaštiti sopstveni legat. To su bile prve nesuglasice među drugarima koji su sve odluke do tada donosili jednoglasno.

„Ono što je sreća po sve nas, jeste da su oni posle dokazali i svojim samostalnim radovima da zaista jesu zreli i podarili su ovom svetu još desetine i desetine velikih pesama“, naglašava Rajin.

Lenon—Makartni: „Heroj radničke klase“ i Mocart 20. veka

Naravno, i posle raspada kao i za vreme trajanja Bitlsa, najveći doprinos muzici i popularnoj kulturi dao je tandem Lenon—Makartni. Na prvom mestu, ipak Džon Lenon i danas Ginisov rekorder po broju prvih mesta na svetskim top-listama, iako je njegova karijera okončana brutalnim ubistvom još pre 40 godina.

„Lenon je, otkako je upoznao Joko Ono, zaista procvetao i počeo da se zanima za ozbiljnu umetnost, a u tom trenutku je ozbiljna umetnost podrazumevala i ozbiljan društveni i politički angažman“, kaže Rajin.

Lenonova karijera u deceniji posle raspada bila je gotovo jednako uspešna kao i u vreme „liverpulske četvorke“, s tim što je u sedamdesetim postao i najpoznatiji globalni, što bi se danas reklo, antiratni aktivista i simbol borbe za mir. Mit o Lenonu možda najbolje opisuje naslov njegove pesme — „Working Class Hero“.

Pol Makartni već više od pola veka objavljuje manje-više uspešne albume koji sadrže gomilu odličnih, pevljivih pop pesama i po lakoći kojom stvara muziku prijemčivu širokim narodnim masama širom planete, mogao bi se nazvati Mocartom 20. veka, smatra Rajin.

Veseljak i čovek koji je pomirio Istok i Zapad

Najstariji od Bitlsa Ringo Star je jedan veseljak koji i dan-danas, na pragu devete decenije života, putuje svetom na turneje sa poznatim muzičarima, „jer Ringa niko ne odbija kad mu uputi poziv“, kaže Rajin.

Pokojni Džordž Harison je posle raspada snimio nekoliko uspešnih albuma na kojima je povremeno, kao i u nekim pesmama Bitlsa čiji je bio autor, pokazao kako muzički Istok i Zapad mogu da nađu saglasje. Harison je bio jedan od prvih muzičara te generacije, koji je pokazao prstom prema Istoku, istočnoj religiji i istočnom shvatanju sveta, podseća Rajin.

„Bitlsi su zauzeli jednu ogromnu teritoriju u kojoj su popularizovali sve ono čime će se popularna kultura u narednim decenijama baviti. Ono što je veličanstveno, na tom putu su ostavili desetine i desetine pesama koje i dan-danas deluju poletno, sveže i nezaboravno, Ja sam rastao uz njihovu muziku i u tom smislu mogu reći da sam imao srećno detinjstvo“, zaključio je Rajin.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala