Marković je u razgovoru sa evropskim parlamentarcima izneo tvrdnju da SPC sebe stavlja iznad države Crne Gore, te da ne priznaje crnogorsku „suverenost i nezavisnost“. Aludirajući na izjavu mitropolita Amfilohija koji je kazao kako se nada da nema nijednog Bokelja, Crnogorca i Brđanina koji će glasati za one koji „otimanje svetinja ustoličuju prvi put u istoriji Crne Gore“, Marković je poručio da je neprihvatljivo da crkva iskazuje ambiciju da „utiče na izbor vlasti“.
Ko je iznad države
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske nije se dugo čekalo na odgovor, u kom je premijeru poručeno da je u pitanju klasična zamjena teza, odnosno da je vlast ta koja se kontinuirano stavlja iznad države kršeći čak i Ustav Crne Gore, te da nikada Crkva nije imenovala ministre, poslanike i državne službenike, ali da se zato crnogorska vlast „direktno miješa u kanonsko ustrojstvo Crkve i određuje ko je crkva a ko nije“.
„Crkva nikada nije bila, niti će ikada biti protiv Crne Gore, ali neće ni biti slijepi poslušnik ateističkih vladara koji žele da je ustrojavaju po svojim mjerilima i aršinima“, stoji, između ostalog, u odgovoru Mitropolije, u kom se konstatuje da su Đukanović, Marković i njihova partija (DPS), u stvari „jedini koji se stavljaju iznad Crne Gore, pretvorivši institucije sistema u mašineriju za ostvarivanje svojih političkih i partijskih interesa“.
Građanin nosilac suvereniteta
Sociolog Ilija Malović kaže da se, slušajući izjave predsjednika Vlade Duška Markovića, stiče utisak da mu nedostaje nekih osnovnih znanja iz teoriji države, tj. da crnogorski premijer vrlo često prenebregava činjenicu — da država, vlada, parlament i poslanici postoje zbog građana (da im direktno ili indirektno odgovaraju), te da iza svih pomenutih institucija stoji građanin kao nosilac suvereniteta.
„U želji da na silu stvori argument protiv crkve, premijer je zaboravio da je u predstavničkoj demokratiji država produkt volje naroda koja se iskazuje izborima, ali i demonstracijama i nezadovoljstvom i da ona mora da obavezuje. Veoma je malo zemalja u svijetu u kojima se zakon protiv koga je ogromna većina stanovništva ne bi povukao ili makar radikalno izmijenio“, kaže Malović za Sputnjik.
Nedostatak kompromisa i demokratije
Ukoliko pak crnogorski premijer zaista sumnja da je većina naroda protiv zakona o slobodi vjeroispovjesti, naš sagovornik predlaže da Marković u tom slučaju treba da ga iznese na referendum, gdje bi se konačno odredila njegova sudbina.
Malović je podsjetio da protiv zakona uporno već nedjeljama demonstrira bar trećina, ako ne i polovina stanovništva.
„Nažalost, kada pogledamo stanje medija, političku scenu i kvalitete kadrova koji odlučuje o sudbini Crne Gore, jasno nam je da od kompromisa, demokratije i pravde trenutno nema ništa“, kaže Malović uz poruku da ako se vlasti u Podgorici toliko boje da bi mirne i dostojanstvene litije mogle biti zloupotrebljene ili da imaju antidržavni karakter, neka jednostavno ukinu zakon, pa će i litije prestati.
