Večiti plavooki devojčurak — najlepša ikona domaćeg filma

© Foto : Petar MilosevicNeda Arnerić
Neda Arnerić - Sputnik Srbija
Pratite nas
Kada je davne 1964. godine prvi put stala pred filmsku kameru, kao svetlooki devojčurak, glumica Neda Arnerić nije mogla ni slutiti da će decenijama kasnije biti i ostati ono što je san mnogih koji se samo retkima ostvari. Njena smrt dočekana je s tugom i uverenjem da odlazi najlepša ikona jugoslovenskog filma.

Ova proslavljena filmska, televizijska i pozorišna glumica (sa diplomom istoričara umetnosti), lepotom i lakoćom igranja davala je pečat svim ostvarenjima u kojima se našla. Od „Višnje na Tašmajdanu“ i „Užičke republike“, „Valtera“ i „Varljivog leta“, do „Tri karte za Holivud“ i „Ko to tamo peva“. I uvek i u svemu sa istim stavom: da je glumac kao i klavir, a da bi bio razigran, treba ga naštimovati. Zato je, po sopstvenom kazivanju, pre izlaska na scenu odlazila u ćošak da se osami i pronađe tužni izraz za ulogu koja je to tražila od nje, ili bi se prvo čvrsto zagrlila sa partnerom pa tek onda „ulazila“ u priču o zaljubljenom paru…

Neda, plavooki devojčurak, dama sa manirima

Za jednog od Nedinih glumačkih partnera, kolegu i prijatelja Feđu Stojanovića, ona je bila i ostala — dama s manirima.

„Bila je čovek na koga ste mogli da se oslonite, izuzetna osoba divnog ponašanja. Rano je postala zvezda, sa 10-12 godina već je bila velika zvezda jugoslovenskog filma. Ali, koliko su joj film i gluma doneli, isto tako su joj i oduzeli, jer nije imala ni detinjstvo, ni devojaštvo, sve ono kroz šta ljudi moraju da prođu. I to je ostavilo posledice. Pa i kad je došla u pozne godine, čini mi se da je prosto želela da preskoči taj period“, objašnjava Stojanović.

On podseća da je velika glumica bila veoma depresivna poslednjih nekoliko godina, pre svega zbog bolesti i smrti muža.

© Foto : Nikola SkenderijaKoliko su joj film i gluma doneli, isto toliko su joj i oduzeli...
Večiti plavooki devojčurak — najlepša ikona domaćeg filma - Sputnik Srbija
Koliko su joj film i gluma doneli, isto toliko su joj i oduzeli...

„Čini mi se da uopšte nije bila u stanju da se suoči sa protokom vremena i godinama u koje je zašla“.

Stojanović ističe da je Neda u poslu bila profesionalac do kraja.

„Voleo sam da sarađujem sa njom. Igrali smo nekoliko zajedničkih predstava u Ateljeu 212, a na kraju i ovu ’Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo‘, s kojom smo u poslednjih četiri-pet godina proputovali i Australiju i Kanadu i celu Srbiju. Zaista smo se zbližili, ne samo kao partneri nego i kao prijatelji. Njen odlazak je veliki gubitak za celu srpsku kulturu, za film, za pozorište, ali i za mene lično“, kaže Stojanović.

Imala je i neostvarene snove

Nedini neostvareni snovi, kako je svojevremeno otkrila, bili su daleko od glume. Želela je da skače padobranom, da vozi dasku na talasima, popne se na Himalaje…

„Privlačili su me uvek ekstremni sportovi, ali to će ostati za neki drugi život“, govorila je.

Za reditelja Milana Karadžića, ostaće trajno u sećanju njena lepota i fantastična spontanost kojom je punila kadar. Njegova tuga je utoliko veća što mu se činilo, kako kaže za Sputnjik, da joj se „nije dalo poslednjih nekoliko godina, baš kao da je tako htela da ode“.

„Neda je bila predivna, prelepa žena još od svoje mladosti, od tinejdžerskih dana. Dala je toliko dobrih i upečatljivih uloga, postala je ikona. Divna glumica koja je imala fantastičnu spontanost i koja je plenila pre svega lepotom, ali i nekom gotovo dečjom prirodom koja godinama nije izlazila iz nje. Uvek je bila devojčica, preslatka, prelepog lica, milih očiju, osmeha koji je plenio. Sarađivali smo na filmu ’Promeni me‘ pre desetak godina, i moje iskustvo sa njom je bilo izuzetno. Dala je sjajan pečat tom ostvarenju. Drago mi je da sam imao priliku da sarađujem sa njom i da uživamo zajedno radeći na tom filmu“, seća se Karadžić.

© Foto : Petar MilosevicRetko viđena nežnost i tananonst krasili su Nedu Arnerić...
Večiti plavooki devojčurak — najlepša ikona domaćeg filma - Sputnik Srbija
Retko viđena nežnost i tananonst krasili su Nedu Arnerić...

Uvek igrala kao da tek počinje

Glumica u čijoj su se velikoj kolekciji priznanja našle nagrada „Pavle Vuisić“ za životno delo zbog „izuzetnog doprinosa umetnosti glume na domaćem filmu“, dve pulske Arene, Carica Teodora... igrala je do kraja života kao da tek počinje. I dugo se, na čuđenje mnogih žena, „ljutila” na svoje „neuhvatljive“ godine. Govorila je da joj je nadimak „Mala Neda“ smetao toliko da je često sebi dodavala godine. Bio je to težak posao za lice kojem vreme uistinu nije moglo ništa da učini. Do samog kraja.

U danu Nedinog odlaska, priča o lepoj jugoslovenskoj i srpskoj glumici kao da se vraća na početak: u san i ime prvog filma od koga je sve i počelo…

Na kraju ostaje i zapitanost: da li je tajna Nedine glumačke i umetničke jedinstvenosti proistekla iz neke retko viđene tananosti, one nežnosti po kojoj se lako mogla prepoznati i u najkraćem kadru. Možda upravo o tome govore reči same glumice. Na pitanje šta bi volela da joj ispuni dobra vila, kratko je rekla: „Zamolila bih je da me učini manje osetljivom“.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala