Ponosni stanovnik Žabljaka koji je nosio krst na ovoj fotografiji simbolu zove se Isak Simićević, preneo je portal IN4S.
Ovo je Simićevićev profil na Fejsbuku.
Guslar Slavko Perošević napisao je pesmu posvećenu Simićeviću:
DURMITORSKI KRSTONOŠA
Evo uzeh pero britko
Da pozdravim iz Šavnika
Durmitorskog „Krstonošu“
Mog čestitog brata Ika
U zlom vaktu kad se Hristos
Protiv crnog bori vraga
Sve te srpstvo danas slavi
Od Tokija do Čikaga
Gledajuć te, đe krst nosiš
Po snijegu i po studi
Svim Srbima na svijetu
S ponosom se pune grudi
U ovome crnom vaktu
I vremenu teških vrenja
Tvoja slika posta simbol
Pravde, časti i poštenja
Ti si Iko, ljudska dika
Suri oro i gromada
Na Mojkovcu nosio bi
Krstaš barjak Giljen Rada
Što je pao u jurišu
Na Čelinsku kletu Kosu
Brate Iko srpski zmaju
Srpska diko i ponosu
Zor Srbine od čelika
Druže u zlu i nevolji
Ko to ima pod Durmitor
Danas od te da je bolji
Ni po časti ni poštenju
Po ljepoti i po stasu
Bog sa neba nek te čuva
Durmitorski gorastasu
Na čuvenom tarskom mostu
Obavjenom gustim dimom
Pred turske bi zulumćare
Stajo s Tripkom i Ćor Simom
Sa Žugićem Božidarom
Na njemački tenk bi skaka
Malo danas ima takvih
Šaranaca i Drobnjaka
Ko Gavrilo Šibalija
Ispred svoje hrabre čete
Gazio si, s krstom časnim
Kroz mećavu i namete
Tu đe munje, nebo kroje
A sjeverac ledi žile
Durmitorski Srbi hrabro
Stajali su ispred sile
Dok orlovi suri klikću
S Pirlitora i Prutaša
Neće časni Durmitorci
Ić‘ u crkvu kod Miraša
Dokle teče Bukovica
I žubori hladna Tara
Stajaćemo na braniku
Srpskih crkvi i oltara
Durmitorci ići neće
Tragovima kletog Jude
Dok je krsta i svijeće
Srpske gusle dokle gude
Branićemo srpsku crkvu
I sve njene tekovine
Još srpskijem srcem dišu
Šavnik, Žabljak i Plužine
Dok vrhove Durmitora
Led i vječni snijeg kite
Uzeti nam crkve neće
Zelenaši i „komite“
Ja ne mogu tačno reći
Da l‘ nas brojem ima više
Al‘ svi znaju da viteštvom
Naše srpsko srce diše
