Takav gest Milačića dolazi u trenutku kada u Crnoj Gori vlada prava hajka režimskih medija zbog crkveno-narodnog sabora koji će biti održan u Nikšiću 21. decembra, a posebno posle najave mitropolita Amfilohija da će na saboru biti izložene mošti Svetog Vasilija Ostroškog. Povod za sabor je najava usvajanja zakona o otimanju imovine Srpske pravoslavne crkve.
Milačić je u otvorenom pismu poručio Đukanoviću da je ukrao državu za sebe, istjerivao vjeru, pa je sada nanišanio Srpsku pravoslavnu crkvu.
„Hoćete da prisvojite zemaljsko parče neba, da hajdučite po hramovima kojih se odričete, da ih otmete, pa pretvorite u zamkove vaših praznina. Bogomolje ništavila. Hoćete spomenike vašeg zla. Zaboravili ste da nas na ovom svijetu autentičnim, jednim istim narodom, čine Svetosavska crkva, srpska azbuka, ćirilica, kosovski, vječni zavjet i duša cara Lazara, koja je, umirući, stvorila srpski nacionalni identitet, pa ste zdrobili i preorali duh vaših predaka na tom groblju, praveći carstvo bahanalija, harem za vas, u premijerskom i predsjedničkom odijelu“.
Testament Vasilija Ostroškog
Milačić upozorava Đukanovića da gazi testament Svetog Vasilija Ostroškog.
„Od njega kradete njegovim novcem kupljenu i crkvi zavještanu ostrošku zemlju, u vaše džepove trpate njegove i molitve i kletve“.
Predsednik Prave Crne Gore podseća Đukanovića šta je mitropolit Zahumski i Hercegovački Sveti Vasilije u svom testamentu 1665. godine zapisao:
„I pišem na uznanje služiteljima crkvenim, koji poslije mene služite Bogu i Svetoj Bogorodici u Ostrogu, u studenoj stijeni. Toplote radi Božije, da znate i vi i hrišćani koji poslije mene budete, da kupih Velji Do za dvanaest i po groša. I Spižića zemlju u Dobrom Polju, od puta do rijeke, i s jazom, za dva groša, a što je njegovo bilo pod lozom, to je priložio crkvi. I da sam kupio Zanuglicu od Milanovića, od Raiča i od Vumila za groš i bukilu pšenice — bijaše pšenica skupa. I od Petra Živkovića da sam kupio Zanuglicu za dva groša, a više da sam mu dao, vidi Bog i Sveta Bogorodica“.
„To sve priložih i dadoh crkvi u Ostrogu za ishranu i utjehu bratiji. Tamo gdje mi je drugi trud i imetak, koji priložih i dadoh za svoju dušu od svoje usrdnosti, tu neka je zajedno i ovo višepisano. Sve predadoh u ruke Višnjeg Boga i Svetoj Bogorodici. Kupih Velji Do i sve Vladovića i Zanuglice. Bog je svjedok. I ko bi pokušao da nešto otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću, i stoku sa sinovima i sav njegov imetak da mu Gospod Bog zatre i raspe odjednom u vjekove. Amin. Da njegov dom nastrada u vjekove. Amin“.
Otimanje srpskih manastira
Milačić poručuje Đukanoviću da najavljenim zakonom otima manastire:
„Želite da, najavljenim Zakonom, bijete i ubijate ikonu ostroškog manastira, koju vaš svaki partijski podanik, Pravoslavac, drži u svojoj dnevnoj sobi, da mu se pomoli kada se na kraju dana vrati domu. Otimajući ostroški manastir, vi od svojih otimate sebe. U vašoj borbi protiv Boga, za njih nikada nećete biti pobjednik... Ako krenete na kanonsku crkvu, svaki vaš vojnik biće, makar u dubini duše, vojnik naše vojske. Ostaćete sami i ogoljeni, jer nijedna vojska na svijetu nije bila bitke protiv svoje vjere, već samo protiv svoje nevjere“.
Milačić u obraćanju Đukanoviću zaključuje:
„Poklanjam vam, gospodine Đukanoviću, ikonu Svetog Vasilija Ostroškog, da bude vaše oružje u borbi sa samim sobom, da do kraja ne izgubite sebe, da je pogledate u oči i da se, makar potajno, sjetite da je Bog već u vama i da vas je već pobijedio. Ako usvojite najavljeni Zakon, morate znati da stavljate metu na čelo Svetom Vasiliju Ostroškom, ali znajte da je to ogledalo u kome se preslikava vaše čelo. Zato, uoči Sabora u vašem rodnom Nikšiću, još jednom, sami sa sobom i Svetim Vasilijem, dobro razmislite prije nego naložite vašim poslanicima da dignu ruke na sveca čiju vam osveštanu ikonu danas, dobronamjerno, zbog vas, poklanjam“.
