Novi udar na pravoslavlje — posle Ukrajine još jedna država priznala lažnu crkvu

© Sputnik / Igorь Zarembo / Uđi u bazu fotografijaCrkva Aleksandra Nevskog u Rigi
Crkva Aleksandra Nevskog u Rigi - Sputnik Srbija
Pratite nas
Gotovo u trenutku kada je ruski šef diplomatije Sergej Lavrov izjavio da Sjedinjene Američke Države pokušavaju da prodube raskol u celom pravoslavnom svetu, stigla je potvrda njegovih reči u praksi, i to iz — Letonije.

Vest koja je potvrdila Lavrovljevu izjavu u „realnom vremenu“ glasi:

„U Letoniji je krajem prošlog meseca registrovana nova i nezavisna pravoslavna crkva – ’letonska pravoslavna autonomna crkva‘, koja je nezavisna od Moskve, odnosno od postojeće Letonske pravoslavne crkve, koja je samoupravna i vezana za Moskovsku patrijaršiju Ruske pravoslavne crkve.“

Kako se situacija u trenutnoj krizi pravoslavne crkve odvija, tako se sve više pojavljuju geopolitički akteri koji su veštački izazvali tu krizu međucrkvenih odnosa, kaže za Sputnjik sveštenik Darko Đogo, profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči.

„Risajkl bin“ crkva

Đogo napominje da je u ranijim radovima o ukrajinskom pitanju, od pre oko godinu dana, ukazao na to da se „ta spoljnopolitička ruka nije ni krila“ i da je oduvek bila očigledna i jasna, samo što je danas postala „sastavni deo otvorene diplomatske agende“.

Ono što više zabrinjava jeste spremnost i servilnost crkvenih struktura da posluže tim geopolitičkim namerama, dodaje Đogo.

„Pritom, ne mislim samo na jednu vrstu problematičnih crkvenih struktura, kao što je upravo formirana takozvana Letonska autonomna pravoslavna crkva, koja je kao prvi svoj akt koji je javno uputila bilo deklarisanje da ona ne pripada Moskovskoj patrijaršiji. U istom tom aktu su pozvali sve sveštenike pod zabranom i koji imaju kanonske probleme u Moskovskoj patrijaršiji da im se pridruže. Dakle, to vam je jedna vrsta ’risajkl bin‘ crkvene strukture koja treba da reciklira sve one elemente koji su Moskovskoj patrijaršiji izazivali probleme u crkvenom životu“, smatra Đogo.

Prema njegovim rečima, može se očekivati da će se pritisak na pomesne crkve povećavati i da će biti sve otvoreniji, a videće se koliko će ozbiljnost pomesnih crkava poput Gruzijske, Rumunske i Bugarske pravoslavne crkve izdržati tu vrstu pritiska, imajući u vidu geopolitički kontekst tih zemalja.

Carigrad kao Vatikan

Đogo se, ipak, nada da neće doći do neke veće eskalacije. Međutim, ono što ne može da se isključi jeste da će doći do jedne vrste raslojavanja, kao što se desilo u Grčkoj pravoslavnoj crkvi, na vodeće crkvene strukture, koje su poklekle pred pritiscima, sa jedne strane, i ljude koji ne prihvataju pritisak i ne žele da legitimišu ukrajinski raskol, sa druge strane.

„Očigledno je da će u Grčkoj pravoslavnoj crkvi doći do neke vrste raslojavanja i tu je Moskovska patrijaršija sasvim u pravu u svom odnosu prema celini pomesnih pravoslavnih crkava, jer je napravila dva različita pristupa. Jedan je u odnosu na arhiepiskopa Jeronima i prihvatanje ukrajinskih raskolnika i njihovu legitimaciju. Arhiepiskop Jeronim je izbrisan iz diptiha, tačnije moskovski patrijarh ga više ne pominje na liturgiji, ali u istoj odluci je Moskovska patrijaršija rekla da će svaki episkop unutar Grčke crkve koji ne prizna raskol ostati sa njom u jedinstvu“, kaže Đogo.
© AFP 2023 / BULENT KILICVaseljenski patrijarh Vartolomej sa Epifanijem, poglavarom raskolničke Pravoslavne crkve Ukrajine.
Novi udar na pravoslavlje — posle Ukrajine još jedna država priznala lažnu crkvu - Sputnik Srbija
Vaseljenski patrijarh Vartolomej sa Epifanijem, poglavarom raskolničke Pravoslavne crkve Ukrajine.

A to znači da je Moskovska patrijaršija poručila svim pomesnim pravoslavnim crkvama da će svi oni koji su za kanoničnost kao glavni obzir u pravoslavnom predanju, ostati u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom, objašnjava naš sagovornik.

S druge strane, svi koji smatraju da su geopolitička moć i crkveni primat objedinjeni u jedno, pod palicom patrijarha Vartolomeja, i da mogu da menjaju kanonski poredak, verovatno će se međusobno strukturisati i napraviti „jednu vrstu pandana zapadnoj Rimokatoličkoj crkvi pod primatom Carigrada“, smatra Đogo.

Od koga je Milo učio zanat

On naglašava da ne bi voleo da se ostvari takav scenario, ali čini se da je sve izvesniji i da će se u svakoj od pomesnih crkava vremenom sveštenici i verujući narod izjasniti da li su za vekovni poredak pravoslavne crkve, ili za novu ideju „pravoslavnog Vatikana“.

Kad je reč o Letonskoj pravoslavnoj crkvi Moskovske patrijaršije, nju je, po sticanju nezavisnosti 1991. godine, Letonija registrovala u skladu sa pravilom „jedna konfesija, jedna crkva“, ali je toj, naizgled, velikodušnosti letonskih vlasti prethodilo „zavrtanje ruke“ Crkvi, koja je morala da izjavi punu lojalnost državi, pod pretnjom oduzimanja imovine.

Svaka sličnost sa slučajem Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Mila Đukanovića nije slučajna. Druga sličnost sa položajem SPC u Crnoj Gori je i ta da je velika većina vernika u Letoniji vezana za Moskovsku patrijaršiju, dok raskolnička crkva, neformalno stvorena još 1994. godine, predstavlja marginalan broj vernika, budući da su Letonci najvećim delom protestanti i katolici.

Prema Đogovim rečima, apsolutno je analogna situacija između tzv. „crnogorske pravoslavne crkve“ i „letonske autonomne crkve“, s tim što bi trebalo da se zna da te tzv. crkve koje uspostavljaju države nemaju nikakvu crkvenu upotrebu, već državno-političku „kako bi bile upotrebljene kao sredstvo prisile na kanonske crkve“.

Estonska crkvena „trange-frange“ politika
„I Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve i Letonska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije u vladajućim narativima u Crnoj Gori i Letoniji neprijatno podsećaju stanovništvo i vlasti da su njihova istorija i njihovi identitet vezani za šire okvire — Srbiju, Rusiju, SSSR, tako da oni nemaju nikakvu nadu da će nove crkvene strukture ikada biti ozbiljne. One služe samo tome da država preko njih može da ucenjuje, sprovodi torturu i da oduzima imovinu“, smatra Đogo.

On navodi slučaj Estonije gde postoji Estonska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije, ali je još 1995. godine Carigrad uspostavio „novu estonsku pravoslavnu crkvu“, odnosno eparhiju Carigrada koja je odmah dobila povlašćeni položaj.

„Danas imate paradoksalnu situaciju da ta crkva koja nema vernike, ali ima imovinu, praktično iznajmljuje svoju imovinu Estonskoj pravoslavnoj crkvi Moskovske patrijaršije, koja ima vernike, ali joj je država oduzela imovinu. Tako da te morbidne situacije i situacije potpunog pravnog licemerja su nešto što možete da vidite naročito u pribaltičkim zemljama i u Crnoj Gori“, zaključio je profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala