Švedska književnica: Vremena su zastrašujuća, potrebna nam je ljubav

© LagunaŠvedska autorka Sofija Lundberj na Sajmu knjiga u Beogradu
Švedska autorka Sofija Lundberj na Sajmu knjiga u Beogradu - Sputnik Srbija
Pratite nas
Svi mi želimo da budemo voljeni, da pripadamo porodici, grupi, da nas prihvataju takve kakvi smo. Vremena su danas zastrašujuća, ljudi su preplašeni i imaju potrebu da se štite. Verujem da nam treba mnogo ljubavi i saosećajnosti da bismo imali dobru budućnost, kaže švedska spisateljica Sofija Lundberj.

Gošća nedavno završenog Sajma knjiga u Beogradu predstavila je roman „Upitnik je pola srca“, koji je objavila beogradska „Laguna“, a domaći čitaoci znaju je i po prethodnoj knjizi „Crveni adresar“. Sofiju Lundberj mnogi upoređuju s njenim zemljakom Fredrikom Bekmanom, autorom romana „Čovek po imenu Uve“ i drugih knjiga koje su stekle brojne poklonike širom sveta.

„Ja sam pre svega čitač, volim knjige. Pročitala sam ih veoma mnogo. Ono što najviše volim jeste pričanje priča, a veoma me zanima i psihologija, bavim se njome. Interesuju me ljudi i njihova svakodnevica, interesuje me kako njihova prošlost utiče na njihov život. U svojim knjigama ja, zapravo, istražujem živote svojih junaka“, kaže Sofija Lundberj u razgovoru za Sputnjik.

© LagunaŠvedska spisateljica Sofija Lundberj
Švedska književnica: Vremena su zastrašujuća, potrebna nam je ljubav - Sputnik Srbija
Švedska spisateljica Sofija Lundberj

To vidimo i u romanu „Upitnik je pola srca“. Vaša junakinja Elin je imala veoma teško detinjstvo, sada je žena koja ima uspešnu karijeru, porodicu, ali ima i brojne probleme koji proističu iz njene prošlosti.

— Da, mnogi se kao deca suoče s očekivanjima odraslih iz svog okruženja, trudeći se da na najbolji mogući način odgovore na njih. Mnoga deca se zbog toga osećaju kao da nisu dovoljno dobra, da su gora od ostalih. I to ih prati kroz život. To se dogodilo mojoj junakinji Elin. Kao dete je preuzela na sebe preveliku odgovornost. Mi u Švedskoj to zovemo „dobra devojka“. Sve vreme se trudi da da sve od sebe, da uspe. Ona i jeste uspešna, ali ima i jedan veliki stid iz svoje prošlosti, o kojem nije govorila ni svom mužu, ni svojoj kćerki.

Ovo je priča i o tome šta je, zapravo, istinski uspeh.

— Da, upravo to pitanje postavljam u ovoj knjizi. Ako neko čuva tajne od ljudi koji su mu bliski, zato što ih se stidi, onda mu je veoma teško da voli, nije sposoban za to. Elin je sredovečna žena, koja jednog dana dobija pismo od prijatelja iz detinjstva. To je trenutak u kojem prošlost počinje da je sustiže i ona više ne može da je izbegne.

Vaša junakinja nema dovoljno vremena za svoju porodicu, stalno gleda u mobilni telefon, ne stiže da razgovara s mužem i kćerkom, mimoilaze se. Njena majka, takođe, nije imala vremena za svoju porodicu, ali na drugačiji način. To je problem našeg društva, svi ti gedžeti, mobilni telefoni, tableti, jurnjava. Šta čovek može da učini u vezi s tim?

— Elin i njena majka imaju slične probleme. Kada se nečega stidite, kada nešto krijete, najlakše vam je da od toga pobegnete u neku vrstu zavisnosti. Živeti u sadašnjem trenutku u velikoj meri znači prihvatiti samog sebe i svoju situaciju, a to je nemoguće ako stalno priželjkujete nešto drugo, nešto više. Lako je sakriti se iza društvenih mreža ili nečeg drugog što vam omogućava da se ne suočavate sa stvarnošću. To je zavisnost. Možete biti zavisni od svog mobilnog telefona, od alkohola, od posla. Zajednička stvar svim tim zavisnostima jeste to što drže čoveka podalje od stvarnosti, ali i od ljudi.

Mansura Izudin na Sajmu knjiga u Beogradu - Sputnik Srbija
Svaki grad je isti kad ga razaraju

Kada pišete knjigu, šta je ono što, prema Vašem mišljenju, svaki čitalac može da razume, bez obzira na to odakle je?

— Moje knjige su prevedene na prilično mnogo jezika i reakcije su uglavnom svuda slične, u Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama, Srbiji, Švedskoj. Ono što je svim ljudima zajedničko jesu ljubav, saosećanje i želja za srećnim životom. To je ono što nas drži zajedno, a te teme su meni veoma važne. Pišem o stvarima koje mene zanimaju i veoma me raduje što to zanima i mnoge druge ljude širom sveta.

A koja su to pitanja i problemi važni Vašem društvu i kulturi, u zemlji u kojoj nema ratova, nema mnogo siromaštva?

— Svi mi želimo da budemo voljeni. Naravno, to nije važno samo Šveđanima, nego svim ljudima. Želimo da se osećamo kao da pripadamo — grupi, porodici, da nas vole kao ličnosti takve kakvi smo. To je važno meni, ali čini mi se da je važno svima.

Šta je s evropskim društvom u celini, šta je ono što danas najviše muči Evropljane?

— To je veliko i teško pitanje. Mislim da su vremena zastrašujuća. Ljudi su preplašeni, pre svega zbog klime i životne sredine, kao i zbog zatvaranja granica. Ljudi se plaše i imaju potrebu da štite ono što imaju. Ja sam prilično zabrinuta zbog sadašnje situacije i verujem da nam je potrebno mnogo ljubavi i saosećajnosti da bismo imali dobru budućnost.

Ruski pisac Sergej Šargunov, gost 64. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga - Sputnik Srbija
Ruski pisac: Ljudima je dosta da elita odlučuje umesto njih

Radnja ove knjige odvija se u malom mestu u Švedskoj i Njujorku. Da li ste slučajno odabrali baš taj grad?

— Slično sam uradila i u prvoj knjizi, „Crvenom adresaru“. Njegova junakinja Doris dolazi u Pariz i Njujork. Putovanja su deo mog života od 14. godine, kada sam počela da radim kao model. Bila sam veoma mlada i trebalo je sama da otputujem u Pariz i da se suočim s modnom industrijom koja je veoma surova. To mi nije odgovaralo, jer je modna industrija usredsređena na izgled, na pojavu. Ostala sam u školi, studirala sam, ali sam nastavila da radim tokom svakog letnjeg raspusta. Tako sam nastavila da putujem i zarazila se putovanjima, tako da ne mogu da izdržim na jednom mestu. To je jednostavan odgovor. Moja treća knjiga, koja je objavljena za sada samo u Švedskoj, događa se u Švedskoj i Italiji. Svet nije samo jedno mesto.

Pojedini kritičari Vaš prvi roman porede s knjigama Fredrika Bekmana, „Čovek po imenu Uve“ i drugima. Šta mislite o tome?

— Fredrik je osoba koju veoma volim i poštujem. On je odličan pisac i divna osoba. Velika mi je čast što me porede s njim, a zajedničko nam može biti to što nam je oboma interesantno ljudsko ponašanje.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala