Opet gori Latinska Amerika: Dižu se revolucije protiv „američke senke“

© AP Photo / Miguel ArenasAntivladini protesti u Santjagu, Čile.
Antivladini protesti u Santjagu, Čile. - Sputnik Srbija
Pratite nas
Za manje od mesec dana „zapalile“ su se dve latinoameričke države, a u socijalnim protestima u Ekvadoru i Čileu ima i mrtvih.

Dvonedeljni protest u Ekvadoru, u kome je stradalo sedmoro ljudi, okončan je pre nekoliko dana dogovorom predsednika Lenina Morena i domorodaca. S druge strane, u Čileu, gde je prema poslednjim podacima poginulo 11 osoba, ni povlačenje mere o poskupljenju gradskog prevoza nije dovelo do primirja. Protesti se nastavljaju nesmanjenim intenzitetom.

Protesti u Ekvadoru počeli su posle odluke predsednika Lenina Morena da u zamenu za kredit MMF-a ukine subvencije na gorivo, što je dovelo do naglog porasta njegove cene. Domoroci i predsednik su postigli dogovor da se zaustavi najavljeni paket štednje.

Protesti u Čileu počeli su posle odluke da se poveća cena gradskog prevoza u Santjagu, ali su se brzo proširili na ostatak zemlje. Od 11 nastradalih, petoro ih je poginulo kad je zapaljena fabrika u predgrađu Santjaga, a troje kad je „planuo“ supermarket.

Prebogati naspram sirotinje

Ovi socijalni protesti donekle su iznenađenje, naročito u Čileu, jer je ta zemlja jedna od ekonomski najrazvijenijih država u Latinskoj Americi, kaže za Sputnjik spoljnopolitički komentator Borislav Lalić, dugogodišnji dopisnik iz Latinske Amerike.

U Čileu, zemlji veoma naprednoj u ekonomskom smislu, došlo je do takvih nemira u kojima su pale prve žrtve i ne vidi se kako će se izaći iz takve situacije, zato što je u poslednjih desetak godina došlo do zaokreta u desno, objašnjava Lalić i dodaje da desnica danas vlada i u Kolumbiji, Brazilu i mnogim drugim južnoameričkim zemljama.

„Ta desnica nije u stanju, niti je u njenoj prirodi da se bori za socijalnu pravdu. Latinska Amerika ekonomski napreduje i ima resurse za ekonomski napredak. Međutim, socijalne pravde je jako malo. Postoje velike socijalne razlike između sloja stanovništva koji je bogat i prebogat i onog dela koje jedva sastavlja kraj sa krajem. Više nema ni levih pokreta, ni gerile, ni protesta koji su ’kočili‘ tu pohlepnu desnicu, buržoaziju, odnosno oligarhiju koja u tim zemljama uglavnom vlada“, naglašava Lalić.

U Čileu je povod bio poskupljenje gradskog saobraćaja, ali i druga poskupljenja, pa su ljudi izašli na ulice i to je dobilo takve razmere da se taj bunt više ne može zaustaviti i pitanje je kako će doći do izlaza iz takve situacije, dodaje Lalić.

Ni izbori nisu rešenje

Čak i kad bi se održali novi izbori na kojima bi pala sadašnja vlast, pitanje je da li bi se u Čileu nešto promenilo, jer se pokazalo da na izborima u Latinskoj Americi uglavnom pobeđuje ista politička klasa, smatra Lalić.

Sagovornik Sputnjika dodaje da danas u Čileu i zemljama Latinske Amerike ne postoje radikalno leve opozicione stranke. Međutim, postoji takozvana „čavistička levica“ koja ima samo dva cilja — više socijalne pravde i oslobađanje od američkog pritiska i „američke senke u njihovoj politici i životu“.

„To što je predsednik Čilea ukinuo odluku o poskupljenju gradskog prevoza, mislim da ne znači mnogo, jer to je bio samo povod, kap koja je prevršila meru, da se narod digne na noge protiv sistema socijalnih nepravdi, gde se jedni enormno i brzo bogate, a drugi su sve siromašniji ili su na dnu, gde su i bili. To je problem Latinske Amerike i ne samo nje. Taj problem može da zahvati jednog dana i Kinu, u kojoj je sve više milijardera, a na vlasti je Komunistička partija i socijalistički sistem“, kaže Lalić.

Neka se spreme…

Kad je reč o „rešenju problema“ u Ekvadoru, Lalić smatra da je to bila „palijativna, privremena mera“ kojom ništa nije rešeno. Problem je, ocenjuje Lalić, u ekonomskom i političkom sistemu tih država, koji proizvodi socijalne razlike i sve više ih zaoštrava.

„Prema tome, to što su u Ekvadoru uspeli da reše jedan konkretan problem putem kompromisa, ne znači da je to pitanje rešeno i da će sad tamo prevladati mir i spokoj“, ističe naš sagovornik.

Lalić zaključuje da bi u dogledno vreme moglo da dođe do sličnih, socijalnih nemira i u Meksiku, ili Brazilu, gde je na vlasti jedan krajnje desničarski režim koji je „surov kad je u pitanju primena oligarhijske i proameričke politike“.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala