Na temeljima osam vekova Srbi će izdržati i novu kosovsku Golgotu

© AP Photo / Visar KryeziuManastir Dečani na KiM
Manastir Dečani na KiM - Sputnik Srbija
Pratite nas
Srpska pravoslavna crkva i srpski narod nizom svečanosti od 6. do 9. oktobra obeležavaju veliki jubilej — osam vekova autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve.

U susret ovom jubileju mogle su se čuti ocene crkvenih velikodostojnika da je dobijanje samostalnosti, koje je izdejstvovao Sveti Sava 1219. godine, odredilo sudbinu srpskog naroda, a ovaj stav deli i gost „Sputnjik intervjua“ istoričar dr Aleksandar Raković.

„Tačno je da je odluka Svetog Save da autokefalnost traži od carigradskog patrijarha, koji je tada bio izmešten u Nikeji, događaj od primarnog nacionalnog značaja za srpski narod i srpsku crkvu. Naime, Sveti Sava je to učinio u doba potpune dominacije zapadnog hrišćanstva, jer je Carigrad u to vreme bio okupiran i u njemu je bio latinski patrijarh, dakle, u trenutku kada se činilo da je pravoslavnoj civilizaciji došao kraj i da Carigrad, prestonica pravoslavne civilizacije, više neće biti pravoslavni. Ne mogu da isključim da je, pored odluke Svetog Save da povuče takav potez, tu bilo i Božije promisli što su Srbi od tada opredeljni da budu u pravoslavnoj civilizaciji“, kaže Raković.

Žrtva i teži put

„To je neka žrtva, pored toga što je, naravno, jako lepo biti pravoslavni hrišćanin, s obzirom na to da su pravoslavni hrišćani bili izloženi raznoraznim pritiscima, genocidima i ko zna kakvim još mogućnostima za dovođenje u pitanje pravoslavnog identiteta, još od 1204. godine do danas, praktično u potpunom kontinuitetu“, dodaje naš sagovornik

„Dakle, Sveti Sava je u situaciji gde je mogao da izabere ’komotniji‘ prostor za Srbe, odabrao upravo ovaj, hrišćanski put — da pravoslavni srpski narod ima i svoju Golgotu i svoje Vaskrsenje, i to se pokazivalo kroz istoriju. Uprkos tome što su pokušavali da nas potpuno sruše i da nam unište identitet, to se nije dogodilo“, ocenjuje istoričar.

Prema njegovim rečima, najznačajniji domet autokefalnosti SPC je stvaranje srpske nacije u modernom vidu i konsolidacija identiteta preko crkve, jer je srpski narod supstrat Slovena i starobalkanaca, mediteranskog stanovništva, koji su živeli na ovom prostoru u promeru 50-50.

„SPC je preko pravoslavne vere, u stvari, konsolidovala i ’sravnila‘ starobalkanski identitet sa srpskoslovenskim identitetom i stvorila jedinstvenu srpsku naciju pravoslavne vere potpuno prirodnim putem, kao vid grupisanja i odbrane od pokatoličavanja i islamizacije. SPC je vekovima imala potpuni kontinuitet delovanja na našem prostoru i njena uloga je uvek bila u tome da, kada nema srpske države, crkva tada preuzima, čak i ingerencije potpore i zaštite nad srpskim stanovništvom. Ona tu ulogu ne samo da je imala u ropstvu pod Turcima, pod Austrijancima i Mađarima, pod Mlečanima i drugima, već vidimo da to čini i danas. Tamo gde je državnost naše zemlje narušena, a to je posebno slučaj na Kosovu i Metohiji, SPC jeste ’svod‘ srpskog naroda. Ona je ’svod‘ nad srpskim narodom i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori“, ukazuje Raković.

Seku srpske korene na Kosovu

Na pitanje šta bi bilo ako bi Srpskoj pravoslavnoj crkvi „isekli“ srpske korene i ako, na primer, Pećka patrijaršija više ne bi bila na tlu Srbije, Raković kaže da bi to bio veliki potres za srpski narod, ali bi srpski narod to izdržao, kao što grčki narod izdržava to što Carigrad više nije u sastavu grčke države, ili što Kijev nije u sastavu ruske države.

On se nada da se to neće dogoditi, ali dodaje da, ako pogledamo sadašnji razvoj situacije oko, na primer, kijevskog crkvenog pitanja, ne isključuje mogućnost ni takvih pokušaja. Na primer, da se Srpska pravoslavna crkva na Kosovu i Metohiji izvuče iz okvira SPC, kao što je već učinjeno u Makedoniji ili kao što to, kako navodi, imaju nameru crnogorske vlasti da urade sa srpskom crkvom.

„Međutim, ako pogledamo druge primere i pozivamo se na bratski narod Grka, ili ako pogledamo pravoslavne Arape, vidimo da su u najvećim dubinama teritorija Bliskog istoka opstali pravoslavni manastiri i crkve, tamo gde neko ne bi mogao da pomisli da je to moguće. Zato verujem da će i u ovoj privremenoj ’dubini‘, koja se sada čini albanskom na Kosovu i Metohiji, uprkos svim pritiscima, ipak opstati srpske crkve, manastiri i narod, do uspostavljanja redovnog stanja na KiM i potpune integracije u državni poredak Republike Srbije“, smatra Raković.

Potresi u pravoslavnom svetu

Upitan kakvo je mesto SPC danas u pravoslavnom svetu i kakav je njen odnos prema raskolu između Vaseljenske i Ruske crkve, Raković kaže da je najbolja pozicija ona koju je Sabor SPC već zauzeo — da SPC priznaje kanonsku jurisdikciju Moskovske patrijaršije nad pravoslavnim hrišćanima u Ukrajini, ali da istovremeno SPC nema nameru da prekida odnose sa Carigradskom patrijaršijom, uprkos neslaganjima koja postoje.

Podsetimo — Srpska Pravoslavna Crkva obeležiće osam vekova autokefalnosti svetom arhijerejskom Liturgijom u manastiru Žiča, posetom Pećkoj Patrijaršiji i Kosovu i Metohiji, svečanom akademijom u Centru Sava i izložbom „Osam vekova umetnosti pod okriljem Srpske Pravoslavne Crkve“ u Muzeju SPC.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala