Tim prije što se o saradnji Crne Gore sa američkim i NATO timovima, koji su zaduženi za sajber-bezbjednost, praktično ne zna ništa.
U javnosti su nekoliko puta procurile informacije da Crna Gora tijesno sarađuje sa NATO-om po ovom pitanju, ali je zanimljivo da su to po pravilu bili strani mediji.
Sajber-vojska
Tako je specijalizovani portal „Sajber-skop“ (Cyberscoop) tokom maja izvijestio da je američka Komanda za sajber-odbranu poslala takozvane „sajber-ratnike“ u Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Ukrajinu, kako bi pomogli u odbrani mreža tih zemalja od hakerskih napada, ali i da bi zaštitili izbore u SAD koji će biti održani 2020. godine.
Kako je tada precizirao „Sajber-skop“, takozvani sajber-ratnici poslati su u Crnu Goru sa ciljem da odbrane izborni sistem u SAD od potencijalnog miješanja, dok je komandant nacionalne američke Komande za sajber-odbranu Timoti Hah, ne želeći da otkriva detalje, potvrdio da se ta operacija interno u Pentagonu naziva „sintetička teologija“.
I briselski portal „Politiko“ prije nekoliko mjeseci je otkrio da će prvi „NATO kontrahibridni tim za podršku“, koji će se baviti hibridnim prijetnjama, svoju prvu misiju imati u Crnoj Gori.
O tome se takođe u domaćoj javnosti nije moglo doznati ništa konkretnije do prije nekoliko dana, kada je crnogorski ministar odbrane Predrag Bošković konačno potvrdio da je Crna Gora „izložena stalnim hibridnim aktivnostima“, koje se naročito očekuju pred parlamentarne izbore sledeće godine, te da će NATO kontrahibridni tim stići u Crnu Goru do kraja 2019.
Naravno, u svim varijantama glavni nerijatelj od kojeg se navodno treba odbraniti je Rusija, što je danas u Podgorici potvrdio i Majk Pompeo. Međutim, sve je više uvjerenja i da je Crna Gora mimo znanja svojih građana od ulaska u NATO postala jedan od glavnih opitnih centara za razne „sajber-hibridne“ eksperimente Alijanse.
Naučna fantastika
Politički analitičar Luka Radonjić primjećuje da izjava američkog državnog sekretara, kao i ranije izjave crnogorskog ministra odbrane o „hibridnim napadima koji se spremaju na Crnu Goru“, te razvoju tehnologije koju je navodno patentirala i Crna Gora, u prvi mah zvuče kao vrlo konkurentan scenario za filmska ostvarenja iz žanrovske kombinatorike: naučna fantastika-akcija-špijunaža.
„Da li vodeći politički krugovi iz SAD žele da podstaknu filmsku industriju i ohrabre je u stvaranju renesanse filmova sa tematikom ’hladnog rata‘, teško je kazati. Istina je da u Crnoj Gori, u kojoj zaslugom vlasti, veliki broj sela, osnovnih škola i drugih vangradskih, a često i gradskih ustanova nerijetko, a neke u kontinuitetu nemaju vodu, struju i internet, ovakva izjava zvuči kao šala, no, ni izbliza zlonamjerna koliko izjava koju režimski mediji plasiraju na naslovnicama, da SAD vide Crnu Goru kao lidera u borbi protiv korupcije, jačanju pravne države i slobode medija i to sve usred ozbiljne političke krize i najezde afera“, kaže Radonjić za Sputnjik.
Kad je pak u pitanju stvarna uloga SAD po pitanju saradnje sa Crnom Gorom u oblasti sajber-bezbjednosti, to je, po mišljenju Radonjića, jednačina sa mnogo više nepoznatih.
„Postoje mišljenja da SAD Crnu Goru vide kao eksperimentalni poligon za sajber -’odbranu‘ ili ’napad‘ u odnosu na Rusiju. A ima i mišljenja da SAD, čija je spoljna politika poznata po vojnim agresijama na veliki broj zemalja širom svijeta, koriste Crnu Goru za promjenu svog imidža: mala zemlja odlučna da se suprotstavi velikoj uz pomoć, naravno, svjetskog policajca — SAD. Priznaćete, idealno za neke nove filmske narative“, obrazlaže Radonjić.
Ruka u džepu
Sagovornik Sputnjika ipak skreće pažnju da pored Pompeove atraktivne izjave o saradnji SAD i Crne Gore u sajber-ratu protiv Rusije tu nije kraj, već da je američki državni sekretar takođe danas u Podgorici dao i nekoliko vrlo opominjućih izjava u smjeru zaštite novinara u Crnoj Gori koji su bili mete napada.
„Posebno upada u oči jedna zanimljivost: Đukanović i DPS svesrdno su podržavali Hilari Klinton i opoziciju aktuelnog predsjednika Donalda Trampa. U tom smjeru, zaista jeste u najmanju ruku čudno da se DPS ovoliko ’raduje‘ susretu sa jednim od najbližih Trampovih ljudi. Takođe, činjenica da se američki državni sekretar prilikom susreta sa predsjednikom Crne Gore, mimo bontona i protokola, rukovao držeći jednu ruku u džepu, uzela je dosta pažnje u ovdašnjim medijima, a mnogi u tome ne vide nikakvu slučajnost, već anticipiraju moguću poruku režimu u Crnoj Gori“, navodi Radonjić.