Otvorena pretnja Amerike „neposlušnom“ delu Crne Gore

„Ako ti izbori dobro prođu, to će biti signal za EU i SAD da je u Crnoj Gori čvrsto uspostavljena demokratija. Snage koje žele da podrivaju napredak Crne Gore na njenom putu ka demokratiji i koje su podrivale napore ka njenom putu ka NATO, takođe su snage koje rade protiv nas. Važno je da ih porazimo ovdje, ne samo zbog budućnosti Crne Gore, već i zbog budućnosti cjelokupnog regiona“, saopštio je Grem.

Zlokobna i drska poruka

Poruka američkog senatora, koji se u Podgorici u istom danu sastao sa predjsednikom Skupštine Ivanom Brajovićem, premijerom Duškom Markovićem, te predjsednikom Milom Đukanovićem, čini se da je ipak naročito zlokobna po onaj dio crnogorskog društva i opozicije koji se protivio ulasku države u NATO.

Njima je, po svemu sudeći, poručeno da je glavni interes Amerike u Crnoj Gori da te snage nipošto i ni u kojoj varijanti na izborima ne mogu doći na vlast, kao i da će izbori 2020. godine pokazati da li će „demokratija u Crnoj Gori ostati zauvijek“.

Analitičar Boško Vukićević smatra da bi poruke koje je juče saopštio senator Južne Karoline u Crnoj Gori u bilo kojoj civilizovanoj zemlji predstavljale svojevrstan diplomatski skandal.

​Sagovornik Sputnjika nema dilemu da pod „snagama koje su podrivale put Crne Gore u NATO“ američki senator zasigurno podrazumijeva spoljni faktor — Rusku Federaciju, kao i unutrašnji — sve one entitete i pojedince u Crnoj Gori koji su se suprotstavljali uguravanju zemlje u NATO, ali je, kako dodaje, veoma čudno da jedna velika i moćna država kao što je SAD može slati u inostranstvo delegacije senatora, koji na ovako drzak i otvoren način prijete ljudima koji drugačije misle.

„Međutim, riječi senatora Grema, upućene domaćim protivnicima ulaska Crne Gore u NATO, mogu se protumačiti samo kao otvorena prijetnja ljudima i organizacijama koje imaju drugačije mišljenje o bezbjednosnom i spoljnopolitičkom kursu zemlje od njega“, kaže Vukićević.

Nedostaje oštar protest

Naš sagovornik je mišljenja da bi, da je Crna Gora makar u izvjesnoj mjeri demokratizovano društvo, osim institucionalnog reagovanja povodom izjave senatora Grema, obavezno bilo obraćanje i opozicionih stranaka.

„Tu ne mislim samo na one koje su se protivile ulasku Crne Gore u NATO, jer se njihova reakcija podrazumijeva, već i na stranke takozvane građanske orijentacije. One bi morale reagovati kod ambasade SAD, čiji su inače česti gosti, i uputiti oštar protest zbog prijetnji senatora Grema građanima Crne Gore. Ambasada SAD bi morala osuditi izjavu senatora Grema“, kategoričan je Vukićević.

Za političkog analitičara Luku Radonjića posebno je sporan dio izjave senatora Grema u kom se kaže „da ćemo poraziti one koji potkopavaju napredak Crne Gore“ i „snage koje rade protiv nas“.

„Utisci povodom ove izjave, koja sadrži više tutorskog, a manje partnerskog odnosa, kreću se od zbunjenosti do zabrinutosti. Postavlja se pitanje na koga je Grem mislio kada je rekao „nas“, na koga je mislio kada je kazao „oni“, i na koncu, da li se direktno umiješao u političke kvalifikacije i otvoreno pružio podršku jednima, a prijetnju drugima“, zapitao se Radonjić.

Za oružana rešenja

Sagovornik Sputnjika podsjeća da je u crnogorskoj javnosti senator Lindzi Grem uglavnom prepoznat kao zagovornik oružanih rešenja, kao što je slučaj sa Venecuelom i Madurom, pa ovaj analitičar strahuje da li je senator pod porukom „porazićemo“ tražio kakvu analogiju sa Južnom Amerikom, ili ga je, pak, izraz „Montenegro“, koji je, u vidu prezimena, veoma prisutan u Južnoj Americi, samo slučajno uputio na prijeteći rečnik.

Radonjić upozorava da ovakve poruke američkih zvaničnika, nažalost, osim otvorene podrške crnogorskim vlastima, prije svega upućuju da se u Vašingtonu i dalje insistira na konceptu kreiranja „lojalne opozicije“ u Crnoj Gori, pa su utoliko ovakve izjave, prije svega, otvorena poruka opozicionarima da, ako žele vlast, moraju prigrliti atlantistički kurs.

„Sve je više mišljenja da određene zapadne administracije žele promjene, ali ne u vlasti, već u opoziciji, osobito u onom tradicionalističkom dijelu, za koji se vjeruje da je ideološki monolitno jak i još uvijek veoma snažan opozit režimu. Sve te dileme bilo bi korisno riješiti, jer potencijalno otvoreno svrstavanje stranog zvaničnika na jednu stranu, posebno uz takav rečnik, i potencijalnu prijetnju opoziciji, nikako ne pripada demokratskoj tradiciji, posebno ne ostavštini Tomasa Džefersona i drugih američkih političkih i filosofskih doajena“, jasan je Radonjić.