Eksperti objašnjavaju da je reč o punktovima za materijalno-tehničku podršku sa minimalnim brojem američkog vojnog osoblja ili bez njega. U praksi to znači da se u bilo kom trenutku ti punktovi mogu pretvoriti u uporište za razmeštanje udarnih snaga ili koristiti u logističke svrhe.
Zasad nije jasno gde će ovi punktovi biti raspoređeni. U gruzijskim medijima postoje verzije da oni mogu biti raspoređeni u blizini Južne Osetije i Abhazije, uz ocenu da bi Moskva takav raspored baza shvatila kao otvorenu provokaciju, a da sami Amerikanci na to neće pristati.
Ministar odbrane Gruzije Levan Izorija, koji je i najavio potpisivanje vojnog sporazuma sa Amerikancima, obelodanio je da će se američka baza u toj zemlji zvati „Latice ljiljana“. Šta to treba da simbolizuje, nikome nije jasno.
Analitičari podsećaju da uprkos dugogodišnjoj vojnoj saradnji, u Gruziji ne postoji punopravna američka vojna baza, ali da saradnja postoji.
Amerikanci prisutni od devedesetih
„Vojna saradnja Gruzije i SAD počela je početkom devedestih, postojao je poseban američki program ’Obuči i opremi‘, a na teritoriji Gruzije je 200 američkih specijalaca obučavalo lokalne specijalne jedinice. Od tada su Amerikanci prisutni na toj teritoriji. Bilo je perioda kada su SAD praktično plaćale vojne troškove Gruzije, a da ne pominjemo činjenicu da su sve ovo vreme snabdevali gruzijsku vojsku vojnom opremom, što smo videli i u ratu 2008. godine“, kaže za Sputnjik vojni ekspert, pukovnik u penziji Viktor Baranec.
On dodaje da su Amerikanci dugo pripremali Gruziju za članstvo u NATO-u, ali da se taj plan nije ostvario, s obzirom da zemlja koja ima nerešen teritorijalni spor, ne može da uđe u Alijansu.
Da bi ušla u taj vojni savez, Gruzija bi prvo morala da reši probleme Abhazije i Južne Osetije i povrati teritorijalni integritet, što je nerealno očekivati. Druga varijanta je da se odrekne „spornog“ dela teritorije, što ona u dogledno vreme neće učiniti. Ipak, u okviru posebnog programa, Tbilisi se priprema za pristupanje.
Gruzija je bila među prvima koja je dogovorila Individualni plan partnerstva, a prva je zemlja na postsovjetskom prostoru koja je poslala svoj vojni kontingent u Avganistan i Irak, da bi tamo podržala vojne operacije saveza. Međutim, svi ti napori još nisu dali rezultate.
S vremena na vreme gruzijske vlasti predlažu da se u toj zemlji rasporedi punopravan strani kontingent. Ideja je, ipak, naišla na podršku samo na retoričkom nivou.
Doduše, predsednica Gruzije Salome Zurabišvili ranije se protivila stvaranju punopravne američke baze u svojoj zemlji, jer smatra da bi to moglo da bude shvaćeno kao provokacija i izazove reakciju Rusije i terorističkih pokreta.
Rusija ima spreman plan
Amerikanci nisu spremni na raspoređivanje vojne baze u Gruziji. Međutim, ministar odbrane Gruzije izjavio je da će u budućnosti samo pozdraviti postojanje američkih vojnih baza u Gruziji.
„Što se tiče punktova za zajedničku bezbednost, to je licemerna igra reči. Zapravo, tu se radi o američkim vojnim objektima na kopnu i moru. Može se pretpostaviti da će postojati baza, verovatno i vazdušna. Sve ovo ukazuje da se pod maskom mirnih zadataka skrivaju novi pokušaji američkog prodora u Gruziju“, ističe Baranec.
Pukovnik ističe da će ruska vojska u slučaju bilo kakve pretnje adekvatno reagovati.
„Imamo plan primene ruskih Oružanih snaga, prema kom će rakete kopnene, vazdušne i morske baze biti okrenute ka objektima koji su pretnja za Rusiju. U blizini je i Crnomorska flota. Pri prvom agresivnom ponašanju ovih gruzijsko-američkih objekata ti objekti se mogu jednostavno uništiti“, kaže Baranec.
Kao NATO u Pribaltiku
Međutim, vojni ekspert Maksim Šepovalenko ne želi da prejudicira razvoj događaja.
„Dok između SAD i Gruzije ne bude potpisan dokument i tekst ne bude obnarodovan, sve ostaje u domenu nagađanja. Ako bude nešto slično onome što postoji u baltičkim državama, za to treba biti spreman. Na Baltiku su NATO trupe prisutne na privremenoj osnovi. Biće isto i u Gruziji, samo to neće biti NATO, nego američka vojska. Ipak, ne očekujem tamo nikakve snage od globalnog značaja“, zaključio je Šepovalenko.
Većina gruzijskih i ruskih eksperata saglasni su u oceni da su priče o stvaranju američke vojne baze u Gruziji preterane, a neki takve izjave gruzijskog ministra odbrane vide kao pokušaj da zadrži funkciju, dok drugi smatraju da one predstavljaju opipavanje pulsa naroda na moguće otvaranje baze u narednim godinama.
Gruzijski eksperti, ističući negativan stav gruzijskog naroda prema stvaranju stranih baza, navode da se sada u zemlji govori da bi umesto ulaska u NATO bilo bolje stvoriti neku vrstu bilateralnog vojnog saveza između Amerike i Gruzije.