U neobjavljenom i nezavršenom ratu američke „duboke države“ i Donalda Trampa, njenog 45. izabranog predsjednika, njemačka „Dojče banka“ bi mogla nastradati kao kolateralna šteta. To bi mogla biti terminalna nevolja za ovog finansijskog giganta, koji se inače godinama nalazi na (državnim) aparatima za održavanje života.
Još se nisu utišale reakcije povodom nalaza specijalnog američkog istražitelja, po kojem nije bilo ruskog uticaja na američke predsjedničke izbore, čime je Donald Tramp osvojio najvažniju pobjedu nad „dubokom državom“, a američka javnost je zapljusnuta drugim aferama i skandalima.
Prema pisanju uticajnih medija, dva kongresna komiteta u kojima demokrate čine većinu, još u januaru ove godine su od „Dojče banke“ zatražila finansijsku dokumentaciju vezanu za poslovanje njenog najpoznatijeg klijenta — Donalda Trampa, njegovih firmi i članova njegove porodice.
Obavezani lokalnim zakonima, menadžeri banke su morali početi proces predaje dokumentacije njujorškom državnom tužiocu, iako je ona, po svim bankarskim pravilima, bila i morala ostati tajna. Stoga su advokati predsjednika Trampa tužili ovu banku, proglašavajući njene postupke besmislenim šikaniranjem predsjednika, njegovo troje djece i sedam njegovih firmi.
Donald Tramp i „Dojče banka“ imaju dugu istoriju poslovnih odnosa. Istina iz vremena kada je on bio običan milioner, a ne predsjednik Amerike. Njemačka banka mu je odobravala kredite u milijardama dolara i to u vremenima kada se njegova poslovna imperija nalazila na klimavim nogama i kada su druge, američke banke odbijale da uđu u takvu kreditnu pustolovinu. Među njima nije sve bilo u ljubavi i slozi, o čemu svjedoče međusobne tužbe i kontratužbe pred američkim sudovima. Opet su u pitanju bile milijarde spornih dolara.
Prije suđenja su se obje strane nagodile (2010. godine), ali je javnost ostala uskraćena za saznanje na kojem iznosu novca je to urađeno, budući da je sporazum bio tajan.
Demokrate u američkom Kongresu mora da su i sami svjesni da ovim akcijama više ne mogu da ugroze položaj predsjednika Trampa, ali očajnički pokušavaju da naude njegovoj drugoj kandidaturi. Stoga, realno je očekivati da će ovaj i slični naumi i dalje biti javno vođeni, bez obzira na istinitost tvrdnji. Jedino što se ovdje računa, jeste percepcija birača o kandidatu kojeg treba ofarbati svim nijansama crnog.
Nažalost, sve ovo predstavlja sliku duboke krize koja razara ovu lijepu i nekada moćnu i bogatu državu. Jer čak i da je bila istinita tvrdnja o ruskoj umiješanosti u američke predsjedničke izbore, supersila kakva je Amerika, morala bi da je krije kao najveću državnu tajnu, otklanjajući njene posljedice duboko iza javne scene. Ili tvrdnja o ličnoj pokvarenosti aktuelnog predsjednika i blokade koje mu demokrate stalno sipaju po putu, više liče na nekontrolisano, nepotrebno i krajnje nerazumljivo samosakaćenje američke elite. Elite koja se bavi pogrešnim poslovima, jer sa pravim problemima svoje države ne zna da izađe na kraj.
U svom ovom zamešateljstvu „Dojče banka“ dolazi kao kec na desetku.
Krajem 2016. godine Međunarodni monetarni fond je „Dojče banku“, multinacionalnu korporaciju sa nacionalnim imenom, označio kao najveću prijetnju globalnom finansijskom sistemu.
„Dojče banka“ je finansijski gigant sa preko sto hiljada zaposlenih i poslovanjem u više od sedamdeset država svijeta. Na našim prostorima, u svijetu bankarstva, ona je u statusu boga svemogućega. Narodna banka Srbije joj plaća za čuvanje državnih deviznih rezervi. Ona je i garant svih međubankarskih transakcija, usljed čega ubira proviziju čak i kada, preko banke, građanin plaća svoje mjesečne račune.
Klaus Verner Lobo i Hans Vajs, austrijski istraživački novinari („Crna knjiga korporacija“), pokušali su da saznaju da li „Dojče banka“ plaća porez svojoj državi i kako se on obračunava.
Ustanovili su da javnih podataka nema, iako bi ih moralo biti, posebno u tako uređenoj državi, zasnovanoj na vladavini prava i principu demokratske transparentnosti. Zvaničnici banke su šturo odgovorili da je to pitanje u domenu poslovne tajne (!?), što će jedino reći da oni ne plaćaju porez. Uz to, zaključili su da je njihovo knjigovodstvo toliko komplikovano i nerazumljivo, da ga možda shvata jedino privatna revizorska kuća, koja samo za „Dojče banku“ vrši zvaničnu reviziju. Što će, opet, jedino reći da nema ni oficijelne revizije. Tako da o toj banci javnost zna samo ono što ona kaže o sebi, uz nepostojanje ikakve mogućnosti provjere.
Američko Ministarstvo pravde je 2015. godine ovu banku kaznilo sa 14 milijardi dolara zbog prevara u kreditima vezanih za američko tržište nekretnina u vremenu od 2005-2007. godine. „Dojče banka“ je prihvatila sporazum sa Ministarstvom pravde i izjavila da će kaznu platiti, iako nije ni priznala niti negirala krivicu. Istovremeno, izjavila je da nema dovoljno novca i da traži pomoć u plaćanju. Menadžment banke je objavio da je za potrebe parničnih postupaka koji se vode protiv banke rezervisao „samo“ 6,2 milijarde dolara.
Prema pisanju londonskog „Gardijana“, protiv ove banke se tada vodilo sedam hiljada pravnih postupaka, a sredstva namijenjena za tu svrhu nisu mogla da plate ni polovinu jedne jedine kazne. U međuvremenu, broj tužbi je narastao na osam hiljada.
Pokazatelj finansijske snage kompanije TCE (Tangible Common Equity) je mjera sposobnosti banke da apsorbuje gubitke prije nego li objavi nesolventnost. On je za „Dojče banku“ iznosio samo 2,9 odsto, što znači da bi u slučaju likvidacije banke ulagači mogli da računaju na povraćaj manje od tri na svakih uloženih stotinu dolara.
Najveće čudo u bilansima ovog finansijskog monstruma predstavlja vlasništvo nad 42 triliona dolara knjigovodstveno vrijednih finansijskih derivata. To je iznos, koji je 14 puta veći od BDP-a Njemačke i dva puta veći od BDP-a cijele EU. Američka banka „Leman braders“ je imala dvadeset puta manju izloženost svojih bilansa ovim toksičnim hartijama od vrijednosti prije nego li je (2008. godine) utjerana u stečaj i cijeli svijet gurnula u krizu.
Osim što je trgovala derivatima, „Dojče banka“ se bavila i virtuelnom trgovinom doslovno svim i svačim. Zlatom i drugim metalima, obogaćenim uranijumom, nekretninama…
Vrijednost akcija „Dojče banke“ je u stalnom padu. Od istorijskog maksimuma od 160 dolara po akciji, postignutog u 2007. godini, juče je berzanska trgovina zaključena po cijeni od 7,7 dolara po akciji.
Upravo ta i takva „Dojče banka“ predstavlja idealan poligon za unutaramerički obračun. Tim prije, jer su sve prilike da će konačni ceh oko ove banke platiti Njemci, Evropljani, ali i sam evro kao dolaru konkurentna valuta.
