Osim što je izjava naišla na lavinu osuda na društvenim mrežama i kod ukupne crnogorske javnosti, reakcija je stigla i od šefa srpske diplomatije Ivice Dačića, koji je ocijenio da je izjava Nikčevićeve huškačka i neprimjerena, te da „ovakve prijetnje mnogo govore i o zemlji iz koje je diplomata“.
„Da je neki diplomata iz Srbije rekao da bi spalio Crnogorce ili bilo koga drugog, odmah bi skočile razne organizacije i osudile to“, konstatovao je Dačić.
Očijukanje sa rasizmom
Ipak, pored činjenice da ovakvi ispadi diplomata prvenstveno unižavaju dostojanstvo države koju predstavljaju, u javnosti se otvorila polemika i o jednom dalekosežnijem pitanju. A to je, da li je ovaj incident slučajan, radi li se samo o izolovanom slučaju, ili je država Crna Gora prosto kreirala ambijent koji za najviše funkcije u diplomatiji i u državnom aparatu favorizuje i problematične ličnosti.
Sociologa Iliju Malovića nimalo ne čude ni sve češći govor mržnje, kao ni skandalozni ispadi pojedinih državnih činovnika i kadrova crnogorske administracije.
„Nažalost, kao poslednje ishodište ideološkog lutanja DPS-a, sve se više pojavljuju ideje i stavovi koje očijukaju sa rasizmom i šovinizmom. Crnogorska vlast se više ne stidi da romantizuje vođe proitalijanskih oružanih kvislinških formacija iz vremena Drugog svjetskog rata, da ohrabruje formiranje ekstremno desnih omladinskih potkultura, ne čini ništa da spriječi ekstremističku propagandu u izdavaštvu, na internetu, u javnom prostoru...“
„U internet prostoru sve se češće pojavljuju ljudi koji crnogorski ponos promovišu sa krajnje desnih pozicija, pozivajući na brutalan obračun sa neistomišljenicima. Mržnja je, prije svega, usmjerena prema građanima koji se izjašnjavaju kao Srbi, ali i prema onim Crnogorcima koji ne dijele antisrpske stavove“, kaže Malović za Sputnjik.
Ćutanje međunarodne zajednice
Prema njegovom mišljenju, postoji više faktora za ekstremizaciju crnogorskog društva. Prvi je taj što vlast u Crnoj Gori, kako bi izbjegla odgovornost za ekonomsko propadanje, priču o crnogorskom identitetu namjerno stavlja kao glavni oslonac svoje legitimnosti. Dok je drugi, ne manje važan, uticaj međunarodnog faktora, jer na očigledno ideološko skretanje crnogorske vlasti prema ekstremizmu ne reaguje nijedna međunarodna isntitucija.
„Blagonaklon stav prema postojanju grupacija koje glorifikuju kolaboraciju, lokalni etnonacionalizam i istorijski revizionizam, usitnjava se nekada jedinstven kulturno politički prostor, koji postaje nesposoban za samostalan otpor. Ovakvi politički subjekti su spremni da trampe suverenitet i slobodu za dozvolu da nesmetano ispoljavaju svoje vulgarne političke ideje“, jasan je Malović.
Naš sagovornik takođe primjećuje da crnogorski etnošovinizam, kao i svaka ideologija u svojoj razvijenoj fazi, sada napušta svoje rane usvajače iz redova intelektualaca, umjetnika, studenata i okreće se fanaticima, partijskim birokratama i društvenim marginalcima, koji su spremniji da otvorenije i ogoljenije izađu u javnost promovišući mržnju, a klasičan primjer je nedavni skandal sa savjetnicom crnogorskog ambasadora u Turskoj.
„Upravo zbog toga sve češće imamo pozive na iseljavanje, protjerivanje, ili, u poslednjem slučaju, spaljivanje Srba i svih onih koji ne pristaju da žive u državi gdje su šovinisti društveni krem“, objašnjava Malović.
