Ovo će imati dalekosežne bezbjednosne posledice, smatra analitičar Boško Vukićević.
U narednom periodu Crnu Goru čeka proces modernizacije radara, transport i njegova instalacija. Taj proces bi trebalo da traje između 18 mjeseci i dvije godine, nakon čega će radar biti stavljen u operativnu upotrebu. Pored toga što je u pitanju donacija, troškove transporta i instalacija snosiće crnogorska strana, što bi državu moglo da košta oko četiri miliona evra.
Radar bi trebalo da bude dio mreže od četiri nove NATO radarske stanice na Balkanu, u okviru inicijative za Balkanski regionalni pristup (BRAAD), koje podrazumijevaju instalaciju modernih osmatračkih radara i na planini Jahorini (BiH), lokaciji Turet u Makedoniji i gradu Fuše u Albaniji.
Time će Crna Gora defakto postati dio NATO integrisanog sistema vazdušne i raketne odbrane (NATINAMDS), pri čemu će Podgorica razmjenu važnih podataka sa NATO komandom u Monsu u Belgiji vršiti preko filtera u Hrvatskoj.
Analitičar Boško Vukićević smatra da vladina slavodobitna objava o tome da je Crna Gora dobila od NATO-a na poklon radar dugog dometa za nadzor domaćeg vazdušnog prostora, i to besplatno i na neodređeno vrijeme, predstavlja još jedno obmanjivanje i prevaru javnosti.
„Prvo obmanjivanje građana Crne Gore sastoji se u tvrdnji da je polovni radar dobijen džabe, a zapravo će za troškove njegovog prevoza i instalacije država morati da plati oko četiri miliona evra. Drugo obmanjivanje javnosti nalazi se u Vladinom pojašnjenju da će radar služiti za kontrolu i zaštitu domaćeg vazdušnog prostora, iako je čak i onima koji nijesu upućeni u vojne tehnologije jasno da se radari dugog dometa ne koriste za zaštitu zemalja sa tako malom teritorijom kakvu ima Crna Gora“.
„Zapravo, ono što crnogorska vlast prećutkuje je da će taj radar biti dio NATO integrisanog sistema vazdušne i raketne odbrane, a društvo će mu praviti slični radari u BiH, Makedoniji i Albaniji. U tom smislu, ono što režim javnosti predstavlja kao ’poklon‘ Crnoj Gori, u stvari je još jedna uslužna djelatnost koju vlast obavlja po nalogu i u korist zapadnih pokrovitelja“, dodaje Vukićević za Sputnjik.
Treća, i po mišljenju Vukićevića, najgora prevara, sastoji se u tvrdnji Vlade da tako golema vojna instalacija neće narušiti prirodnu sredinu u jednom ekološkom biseru kakav je planina Bjelasica. Međutim, ono što je, smatra on, u čitavoj stvari daleko najozbiljnije jeste dalekosežni bezbjednosni aspekt čitave operacije sa navedenim radarom.
Vukićević nema dilemu da vlast ovakvim potezima teritoriju Crne Gore označava kao što vidljiviju metu u eventualnom sukobu NATO-a i Rusije.
„Naime, još od trenutka nasilnog uguravanja Crne Gore u NATO, vlast kao da se trudi da svakim svojim novim potezom dodatno ugrozi bezbjednost zemlje. Nema nikakve sumnje da instaliranjem takvih radara nadležni privlače pažnju na teritoriju Crne Gore kao na jednu od primarnih meta u slučaju vojnog sukoba NATO-a i Rusije. Sličan primjer imamo i sa najavljenim projektom vojnog aerodroma na Kapinom polju kraj Nikšića, koji će takođe služiti NATO-u. U svakoj normalnoj zemlji, projekti koji tako ozbiljno tretiraju sigurnosni aspekt nekog područja, morali bi biti predmet referendumskog izjašnjavanja građana“, kategoričan je Vukićević.
Podsjetimo, članstvom u NATO-u Crna Gora se prethodno obavezala da za potrebe kontrole svog vazdušnog prostora kupi vojni radar do 2020. godine. Kako je za kupovinu kvalitetnog vojnog radara na tržištu bilo potrebno izdvojiti između 15 i 20 miliona evra, NATO komitet za investicije je odlučio da Podgorici izađe u susret donacijom već korišćenog osmatračkog radara. Pored radara koji će biti instaliran na Bjelasici, za potrebe NATO-a biće korišćen i civilni radar na brdu Vrsuta iznad Bara, koji je planirano da postavi i opremi srpsko-crnogorska Agencija za kontrolu letenja (SMATSA).
