Tekst prenosimo u celosti:
„Vratili smo se sa Kosmeta. Bili smo kod braće. Ali u meni i dalje odzvanja jedna riječ, u vidu jednog broja. Pogodila me više od ičega, zarila se u moje srce, odzvanja poput sirena koje su parale Kosovsku Mitrovicu dok je trajala tortura albanskih policijskih jedinica.
Ne riječ sa trgova, ne sa bina i ispred govornica, ne riječ kazana pred kamerama. Već u crkvi. Onoj u Leposaviću, i to kojoj, posvećenoj Svetom Vasiliju Ostroškom. Ta riječ, više od ičega na ovom svijetu, kunem vam se, u toj crkvi, pokazala mi je šta danas proživljava moj narod tamo, ali i ne samo tamo, šta proživljava svuda, u svojoj duši.
Ušli smo u crkvu u kojoj je sveštenik Đukić baš tada držao čas vjeronauke djeci. Primio je goste iz Crne Gore, nas, a djeca su u znak dobrodošlice otpjevala u tom improvizovanom, ali nikada iskrenijem horu, usred crkve pjesmu ’Mi smo deca neba‘.
Potom je sveštenik najavio da će podijeliti djeci skromne poklone, dječije torbake, ali je da bi čas bio zanimljiviji, zamolio nas da im postavljamo pitanja. Ko odgovori tačno — dobija poklon. Naravno, to je bila igra, poklona je bilo za svu djecu. Ipak, igrali smo se.
Pitali smo ih o onom hramu na zidu crkve, koji je. Znala je djevojčica: manastir Ostrog. Pitali smo ih: ko je djevojčica koja je oslikana sa lijeve strane, sa oreolom svetice oko glave. Znao je jedan dječak: velikomučenica Milica Rakić. Pitali smo mnogo toga, ali se meni urezao odgovor, vjerujem dok sam živ, na jedno pitanje.
Da li neko zna kada se dogodila Kosovska bitka? Ćutali su, tu usred Kosova i Metohije, a onda je jedan dječačić skromno promolio ruku i dva prsta kao iz klupe na času, čekajući da ga prozovemo.
Rumen i vedar kao i nebo nad Kosmetom juče. Kada, pitao sam ga. A on je tiho, uz vidnu tremu od moguće greške, jedva čujno kazao: 1999.
Da sam, kada je to izgovorio, bio neko ko dodjeljuje Nobelovu nagradu za istoriju, dao bih je tom sitnom grumenu života, tom dječaku iz Leposavića, koji je stajao pod likom Vasilija Ostroškog u crkvi. Nije on, prijatelji, rekao tačan istorijski podatak, istorija bi kazala da je promašio mnogo vjekova, ali je bolje od ikoga kazao najtačniju istinu, njegovog i našeg doba: To je naša kosovska bitka, koja i danas traje!
Nije on kazao istorijski tačno, ali je njegovo malo-veliko srce reklo ono što zna i osjeća, što sanja i što mu se dešava, što živi i što proživljava od svog rođenja. On je kazao ono čega mi očigledno nismo dovoljno svjesni. On je kazao sve.
Ovo na Kosovu i Metohiju je naša kosovska bitka: bitka za našu djecu i našu dušu!“
