Glavna tačka sporenja, po svemu sudeći, biće intencija crnogorskih vlasti da sve vjerske objekte koji su navodno bili imovina Crne Gore prije 1918. godine uknjiži kao državno vlasništvo.
U saopštenju za javnost Svetog arhijerejskog sabora SPC ističe se da se „tim nacrtom zakona specijalno i namjerno diskriminišu eparhije crnogorsko-primorska i budimljansko-nikšićka, a predviđa se čak i otimanje svetih hramova i njihovo proglašavanje za vlasništvo države“ Crne Gore, što predstavlja direktno miješanje u unutrašnje crkvene poslove, te da posrijedi imamo pokušaje nasilnog oduzimanja svetinjâ u korist kanonski i realno nepostojeće „Crnogorske pravoslavne crkve“, kao i prijetnje da će biti srušene pojedine bogomolje (crkva na planini Rumiji i krstionica na Prevlaci).
Sa druge strane, u vladi Crne Gore smatraju da je u pitanju zakonski tekst „od istorijskog značaja“:
„Nakon obnove nezavisnosti i nakon pune međunarodne afirmacije Crne Gore kroz članstvo u evroatlantskoj porodici zapadnih demokratija, naša dužnost je da do kraja utemeljimo kulturni i građanski identitet naše države“, kazao je premijer Duško Marković, dodavši da je ovaj zakon „završni korak na istorijskom putu kulturne emancipacije Crne Gore“.
Komentarišući za Sputnjik ovu odluku crnogorske vlade, koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske protojerej-stavrofor Velibor Džomić nema dilemu da su predložena rešenja najava otimačine crkvene imovine kakva, kako je rekao, nije viđena u savremenoj Evropi od boljševičke revolucije do danas.
Otac Velibor ističe da se i nakon prvog površnog čitanja vidi da je novi Predlog zakona makar za 30 odsto gori od nacrta zakona iz 2015, te podsjeća da je i na nacrt zakona iz 2015. godine bilo više od 5.000 primjedbi na koje niko nikada iz Vlade ili nadležnog ministarstva nije odgovorio.
„Kao što je nacrt zakona bio iznenađenje za društvenu javnost 2015. godine, tako isto je ovaj predlog zakona jedno veliko vrlo ružno iznenađenje za društvenu javnost u 2019. godini. Otišli su toliko daleko, nemojte se iznenaditi, kad bi taj monstrum od predloga stupio na snagu, da postave poreskog inspektora pored Ćivota Svetog Vasilija Ostroškog da upisuje ko je dao kakav prilog i da to broje i prebrajaju. To je nešto što ne postoji ni u jednoj civilizovanoj državi u svijetu“, izričit je Džomić.
On se osvrnuo i na intenciju crnogorskih vlasti da će ubuduće vjerske zajednice biti primorane same da dokazuju da su na osnovu važećih propisa postale vlasnik određene imovine, kako bi izbjegle otimanje i podržavljenje te iste imovine.
„Odvajkada se zna da kod nas koji baštinimo sve vrijednosti rimske pravne tradicije, u imovinskim sporovima uvijek dokazuje onaj koji nešto tvrdi. Ne, ovdje se dešava suprotno. Onaj koji ne tvrdi i protiv koga se tvrdi treba da dokazuje, a ne onaj koji tvrdi. Konkretno mislim na imovinska i svojinska prava nad sakralnim objektima. Ovo će biti prvi put u modernoj državnosti da jedna država, kao sekularna, iskazuje ambiciju da postane vlasnik, držalac i korisnik sakralnih objekata“, primjećuje otac Džomić.
On za Sputnjik dodaje da je odmah na početku i sam uvidio da novi predlog zakona nije usaglašen sa međunarodno-pravnim aktima, smjernicama OEBSA-a i Savjeta Evrope, ali i sa brojnim presudama Evropskog suda u Strazburu.
„Pitanje načina ostvarivanja i zaštite slobode uvjerenja koje je sad prikačeno u naslovu zakona jeste pitanje kome u zakonu uopšte nije posvećena pažnja. To je i dalje jedan akt koji nije usaglašen sa nomotehničkim pravilima iz Sekretarijata za zakonodavstvo u Crnoj Gori. To meni više liči, neka mi ne bude zamjereno, na jedan ideološko-partijsko-politički pamflet nego na jedan ozbiljan predlog zakona i pitam se šta je ovdje pisac htio da kaže. Da li da objavi jedan svojevrstan progon crkava i vjerskih zajednica i da građanima pošalje poruku da nije dobro da pripadaju crkvama i vjerskim zajednicama ili je u pitanju nešto drugo. Šta god da je — nije dobro“, smatra Džomić.
Na kraju razgovora za Sputnjik, otac Džomić zaključuje da je i posebno problematično to što je sa najvišeg mjesta izvršne vlasti saopšteno da se ovim zakonom zapravo želi stvoriti nova realnost u, kako je rečeno, završetku formiranja nacionalnog i građanskog identiteta Crne Gore.
„Dakle, dobili smo sa vrlo relevantne adrese priznanje da nije u pitanju uvažavanje društvene realnosti nego se, naprotiv, radikalnim, državnim metodama, želi mijenjati vjerska slika Crne Gore i to je nešto što jako zabrinjava. Sa svoje strane, kao Pravni savjet Mitropolije, mi ćemo učiniti sve da argumentovano dokažemo civilizacijsku i logičku neodrživost predloženih rješenja, da vodimo jedan argumentovan dijalog i sa domaćim i sa međunarodnim adresama, kao i sa stručnom javnošću“.
„U svakom slučaju, naglašavam, Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori svojim sadržajem, svojim materijalno-pravnim i procesno-pravnim odredbama nije dobra vijest za Crnu Goru“, jasan je otac Velibor.
