Zajednička rusko-američka misija na Veneru — 2027. godine

© AFP 2023 / Akihiko Ikeshita /JAXA via Jiji PressJapanska sonda "Akacuki" pored Venere
Japanska sonda Akacuki pored Venere - Sputnik Srbija
Pratite nas
Pokretanje zajedničke rusko-američke međuplanetarne misije na Veneru moguće je najranije 2027. godine, čak i ako projekat uskoro počne da se finansira, izjavila je za Sputnjik vodeća naučna saradnica Instituta za svemirska istraživanja i kodirektorka bilateralne naučne radne grupe za projekat „Venera D“ sa ruske strane Ljudmila Zasova.

„Razmatra se početak za 2026. godinu, kraj 2027, 2029. i 2031. godinu. Čak i ako finansiranje počne ove godine nećemo imati vremena za prvi rok, već će to verovatnije biti 2027. godina“, rekla je Zasova.

Lansiranje svemirske misije „Venera D“, koja predviđa slanje ruskog orbitalnog objekta i uređaja za sletanje, kao i američke male naučne stanice, planirano je na teškoj raketi-nosaču „Angara A5“ sa kosmodroma Vostočni.

Planeta Venera - Sputnik Srbija
Moguć prekid zajedničke američko-ruske misije na Veneru zbog otkazivanja Rogozinove posete

„Trebalo bi da se na putu za Veneru iznese 6,5-7 tona tereta u zavisnosti od intervala lansiranja“, dodala je ona.

Zasova je navela da su Rusija i Sjedinjene Američke Države završile formiranje naučnih zadataka za zajedničku misiju na Veneru, utvrdile određene prioritete, predložile koncepciju rešavanja tih složenih zadataka, kao i da su spremne da pređu na izradu naučne aparature i same međuplanetarne stanice projekta „Venera D“.

U okviru misije „Venera D“ na američki aerostat trebalo bi da se postavi fluorescentni mikroskop za traženje tragova proteinskih jedinjenja u uzorcima vazduha, odnosno tragova života, istakla je ona.

Nije isključeno da u Venerinom sloju oblaka postoje primitivne bakterije. Zasova je objasnila da se temperatura i pritisak u donjem sloju oblaka na Veneri malo razlikuju od uslova na površini Zemlje. Oblačni sloj planete nalazi se na visinama između 50 i 70 kilometara i sastoji se od kapljica sumporne kiseline sa sadržajem vode između 15 i 25 odsto. Ranije su naučnici otkrili da u toj oblasti postoji takozvani „nepoznati apsorber ultraljubičastog zračenja“, koji je odgovoran za upijanje polovine solarne energije koja stiže na Veneru.

„Za prijem će se koristiti ruske stanice koje rade u oblasti iks zraka radio-opsega. Razmatra se i mogućnost korišćenja američkih stanica Ka-opsega, koje će omogućiti da se višestruko poveća obim prenesenih informacija. Mi u Rusiji za sada nemamo takve stanice“, rekla je ona.

Venera - Sputnik Srbija
Rusija i SAD za 2026. godinu planiraju misiju na Veneru

Zemaljske radio-stanice i stanice za sletanje na Veneri biće povezane orbitalnom letelicom koja će biti lansirana na planetu u okviru iste misije „Venera D“. Podaci sa svih uređaja predavaće se na orbitalnu letelicu, a sa nje na Zemlju, dodala je Zasova.

Planirano je da misija „Venera D“ („dugogodišnja“) bude lansirana 2026. godine uz pomoć rakete „Angara“. Projekat je uvršten u ruski federalni svemirski program do 2025. godine, ali je kasnije isključen. Za taj projekat su se 2013. godine zainteresovale Sjedinjene Američke Države. Iste godine formirana je zajednička radna grupa za proučavanje Venere na osnovu misije „Venera D“. Godine 2014, nakon događaja u Ukrajini, njen rad je obustavljen, ali je 2015. ponovo nastavljen.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala