Spomen-bista velikog hercegovačkog pomorca, inače rođenog Novljanina, otkrivena je u hercegnovskom Starom gradu, u ulici koja nosi ime ovog ruskog carskog admirala. Bista je djelo hercegnovskog vajara Nikole Nikše Kosića, a njenu izradu finansirale su nevladine organizacije „Matica Boke“ i „Slovenska alijansa“.
Zoran Šabanović ispred NVO Matice Boke, koja je i inicijator današnje svečanosti, za Sputnjik je kratko objasnio da je sudbina ruskog carskog admirala Marka Vojnovića bila slična sudbinama mnogih drugih Bokelja pomoraca, koji su u vrijeme formiranja ruske carske pomorske flote bili potrebni ruskome caru.
„Priča Marka Vojnovića je slična kao i Matije Zmajevića. Naime, ruska carska porodica Romanov, na čijem je čelu tada bio Petar Veliki, pravila je flotu i u tom istorijskom trenutku je admirale jedino mogla naći u Perastu. Tu prije svega mislim na admirala Zmajevića, Tiha Bukolja, Vojnovića… To su sve bili pomorci koji su bili potrebni ruskome caru i zato je ruski car prvo svoje kadrove slao ovdje u Perast da izučavaju pomorstvo, dok je sa druge strane angažovao i pretovorio u svoje oficire i admirale mnoge Bokelje“, napominje Šabanović.
Što se pak tiče same biste koja je danas postavljena, naš sagovornik je otkrio detalj da, pošto je Marko Vojnović rođen 1750 godine, osnovi problem je bio da se nađe njegova slika, odnosno, kako doći do njegovog lika.
„Međutim, uspjeli smo preko ruskog interneta da je pronađemo, a zatim smo model odnijeli u Novi Sad u livnicu i napravili bistu“, kaže Šabanović.
Na molbu da prokomentariše pokušaj prisvajanja slavnih bokeljskih pomoraca poput Matije Zmajevića, Iva Vizina, Vojnovića i drugih, od strane nekih krugova u Hrvatskoj, Šabanović podsjeća da se radi o 17. vijeku, „u doba kada hrvatska nacija nije ni postojala“, tako da, kako zaključuje, „ne možemo reći da su bili nešto što sigurno nisu bili“.
„Oni su bili Srbi iz Kotora. Jeste da su bili katolici, ali nisu bili Hrvati“, jasan je Šabanović.
Podsjetimo da je admiral grof Marko Ivanović Vojnović bio osnivač i prvi admiral ruske Crnomorske flote. Rođen je u Herceg Novom i porijeklom je iz mletačke grofovske porodice Vojnović.
Nakon što je 1783. godine Krim prisajedinjen Rusiji, odlučeno je da se osnuje Crnomorska flota. Marko Vojnović je postavljen za zapovednika prvog crnomorskog broda „Slava Katarine“. Od 1786. postaje komandant luke i flote u Sevastopolju, a 1787. godine je unapređen u čin kontraadmirala. U rusko-turskom ratu od 1787. do 1791. godine crnomorska eksadra je, na čelu sa Markom Vojnovićem, pobjedila tursku flotu. Odlikovan je ordenom Svetog Georgija 3. reda i Ordenom Svete Ane 1792. godine. Nakon mira u Jašiju, Vojnović je smijenjen, a na njegovo mjesto je došao Uškov, koji je prije toga bio njemu potčinjen. Zatim je Marko je na svoj zahtjev otpušten iz ruske službe. Vratio se u Herceg Novi, gdje je živio do 1769. godine, kada je reaktiviran i postavljen za načelnika brodogradilišta na Dnjepru u Nikolajevu. Takođe je bio i direktor Vojne akademije u Nikolajevu. Za admirala flote, najviši čin u ruskoj mornarici, proizveden je 1801. godine. Jedno vrijeme bio je i ruski poslanik u Persiji. Na sopstveni zahtjev, 29. juna 1805. godine podnio je ostavku i penzionisan je. Krajem 1807. godine umro je u Vitepsku u današnjoj Bjelorusiji.
