Glavna poruka nakon sastanka premijera Crne Gore Duška Markovića, koji je 13. avgusta na poziv savezne kancelarke Angele Merkel boravio u zvaničnoj posjeti Berlinu, bila je da su Crna Gora i Njemačka saglasne da „nema promjena granica na Balkanu“.
Nakon što je kancelarka Merkel potvrdila spekulacije da je tokom njenog telefonskog razgovora sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom od 27. avgusta bilo riječi, između ostalog, i o Zapadnom Balkanu, odnosno o rešavanju kosovskog problema, u Podgorici se upalio crveni alarm.
Odmah sjutradan preko državnog medija „Pobjede“ upućeno je pitanje direktno Saveznoj vladi Njemačke, u kojem se tražilo da Berlin potvrdi da li je nakon telefonskog razgovora Merkelove sa Trampom, Njemačka i dalje pri stavu koji je sasvim nedavno saopšten premijeru Dušku Markoviću u Berlinu, a odnosi se na nepovredivost granica na Zapadnom Balkanu. Odgovor je na veliko zadovoljstvo zvanične Podgorice i ovog puta bio potvrdan.
„Kancelarka Angela Merkel je ponovila da je teritorijalni integritet država Zapadnog Balkana uspostavljen i nepovrediv. To je i dalje stav Savezne vlade. Savezna vlada snažno podržava napore EU da posreduje u održivim rešenjima između Srbije i Kosova“, naglasili su iz Vlade Njemačke.
Snažno zalaganje Crne Gore da ni u kom scenariju ne dođe do eventualnog razgraničenja, po svoj prilici generisano je opravdanim strahom Podgorice da bi jedan takav scenario automatski značio da bi na udaru bila i crnogorska teritorija koja se graniči sa albanskim faktorom.
Za ovdašnju Crnu Goru, koja je produkt atlantističke vizije Balkana, što je nedavno u svom autorskom tekstu potvrdio i bivši šef CIA za Balkan Stiven Mejer, koji doslovce navodi da je „Crnoj Gori Zapad dozvolio da održi referendum o nezavisnosti 2006. godine“, svako prepakivanje Balkana i iscrtavanje granica po etničkim linijama bilo bi izuzetno rizično.
Komentarišući za Sputnjik implikacije potencijalnog razgraničenja između Beograda i Prištine po Crnu Goru i region, politički analitičar Dragan Rosandić prije svega skreće pažnju na „licemjerstvo“ politike Zapada, pa tako i EU i Berlina, istih onih koji se sada zalažu „da više nema promjena granica, pošto su Balkan predhodno iscjepkali na desetine djelova“.
S tim u vezi, ako bi već i došlo do razgraničenja ili razmjene teritorija, u šta ovaj analitičar sumnja, jer će na kraju o tom pitanju i Beograd po svoj prilici morati da organizuje referendum, po istom kalupu bi se stvari, predviđa, odvijale i u Makedoniji i Crnoj Gori.
„Zato je panika u Podgorici. Od priče da smo ušli u NATO i da nam je sada granica zaštićena, naravno nema ništa. Panika je u Podgorici ako dođe do razgraničenja na Kosovu, jer će se po istom principu napraviti razgraničenje i u Crnoj Gori, a to znači da ćemo se oprostiti od jedne trećine teritorije. To su stari projekti, nije to ništa novo. Radi se o projektima Zapada starim i nekoliko desetina godina, koji su uoči bombardovanja 1999. godine na Kosovu već bili završeni“, ističe Rosandić.
Naš sagovornik dodatno ukazuje da je „pitanje promjene granica nažalost gotovo svugdje otvoreno na Balkanu“, te da su jedino „Hrvatska i Slovenija ulaskom u EU na neki način zaokružile svoje teritorije“.
„Hrvati su očistili svoju teritoriju od Srba i kao takvi ušli u demokratsku zajednicu zapadnih država. Sve ostalo južno od hrvatskih granica visi i pitanje je šta će se i kako dešavati, a najviše zavisi od odnosa ključnih svjetskih igrača i stava Rusije. Međutim, kako sada stvari stoje, imaćemo dramatične promjene granica na Balkanu, i u Crnoj Gori, i u Makedoniji, i na Kosovu, a tu su i Bosna i Republika Srpska, tako da je tu dovoljna samo jedna mala varnica da se zapali čitav Balkan“, upozorava Rosandić.
