Patrijarh je tokom posjete Podgorici kazao da je položaj SPC u Crnoj Gori gori nego u vrijeme osmanske okupacije, dok je položaj Srba kao u vreme ozloglašene fašističke Nezavisne države Hrvatske. Na to se prvo oglasila Vlada koja je konstatovala da su ocjene patrijarha Irineja „zlonamjerne, paušalne i neutemeljene“, kao i da „govore o onome ko ih je izrekao, a ne o onome na čiji su račun izrečene“.
Sve je kulminiralo izjavom predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića koji je srpskog patrijarha nazvao „nepristojnim gostom“, kao i da očekuje da on demantuje svoju izjavu o položaju Srba u Crnoj Gori.
Interesantan je takođe bio i odnos državnih i prorežimskih medija koji su prvobitno gotovo ignorisali činjenicu da se srpski patrijarh Irinej nalazi u posjeti Podgorici, a uočljiv je bio i manjak poštovanja, pa mediji poglavara najveće vjerske zajednice u Crnoj Gori obično nisu oslovljavali sa „Njegova svetost“ ili „patrijarh“, već samo sa — „Irinej“.
Na stranu forma, ali upozorenje patrijarha na težak položaj Srba u Crnoj Gori očigledno je pogodilo metu. Strasti su se momentalno uzburkale, što ukazuje da problem nije izmišljen, već da je veoma ozbiljan, a što je inače momentalno potvrdila i neobično oštra reakcije druge strane.
Vreme konclogora je prošlo, ali…
Portparol Nove srpske demokratije Marko Kovačević smatra da je prije svega „neumjesno da neko, poput sadašnjeg predsjednika Crne Gore, naziva srpskog patrijarha gostom u zemlji u kojoj je 70 odsto naroda pod duhovnim okriljem Srpske pravoslavne crkve“, a još manje da, kako kaže, „traži zamjerke istinitim navodima Njegove svetosti“.
Umjesto toga, bilo bi bolje, dodaje Kovačević, da se predsjednik sâm „zapita kakva je to država u kojoj jedna tako bitna adresa sa razlogom prepoznaje duh NDH“.
„Da podsjetim, ustaški ministar Mile Budak je 11. juna 1941. kao ’rješenje srpskog pitanja‘ iznio program NDH: ’trećinu Srba pobiti, trećinu protjerati, a trećinu pokrstiti‘. Kao što znamo, jedno od načela ove (crnogorske) vlasti jeste da ko želi da bude Srbin, treba da ide u Srbiju. Takođe imamo sistematski rad države na asimilovanju Srba, kao i na smanjenju broja govornika srpskog jezika, što je dalo konkretne rezultate na popisu stanovništva iz 2011. godine, gdje imamo 20.304 Srba manje nego na popisu 2003. godine, dok je broj onih čiji je maternji jezik srpski na popisu iz 2011. godine manji za čak 127.845“, precizira Kovačević.
Prema rečima našeg sagovornika, Crna Gora je sistematskim radom uspjela da dovede do njihovog nestanka kao Srba i ljudi čiji je maternji jezik srpski.
„S obzirom da je vrijeme konclogora prošlo, ovo možemo proglasiti savremenim načinom sprovođenja Budakovog programa za rešenje srpskog pitanja“, ocjenjuje Kovačević za Sputnjik.
On takođe dodaje i da je „jedan od modela pokrštavanja u NDH bilo i osnivanje takozvane Hrvatske pravoslavne crkve koja je trebalo da bude prelazni model ka potpunom nametanju katoličkog vjerskog identiteta“. „Taj model preuzela je i država Crna Gora koja je osnovala nekanonsku, paracrkvenu organizaciju, takozvanu Crnogorsku pravoslavnu crkvu sa sličnim ciljem — da atakuje na imovinu i vjernike kanonski i istorijski utemeljene Srpske pravoslavne crkve“, ističe Kovačević.
Naš sagovornik dodaje i da je „broj zaposlenih Srba u lokalnim administracijama i javnoj upravi takođe na nivou incidenta i vrlo sličan procentu Srba koji su zauzimali određena mjesta u administraciji Nezavisne države Hrvatske“, dok je „progonom ćirilice i državnom himnom, koju je pisao propagator NDH Sekula Drljević, aktuelna vlast uspostavila simboličku vezu sa tom monstruoznom državom iz perioda Drugog svjetskog rata“.
Patrijarh nema šta da demantuje
Potpredsjednik Demokratske srpske stranke (DSS) Matija Nikolić podsjeća da bi „predsjednik jedne države u kojoj je pravoslavni živalj većinski i u kojoj se tradicija poštovala kao što se poštovala u Crnoj Gori, morao za početak po nekom protokolu, društvenim normama, pa i vaspitanju dočekati patrijarha Srpske pravoslavne crkve koji je došao u posjetu“.
Nikolić dodaje da „sadašnji predsjednik Crne Gore Đukanović ne samo da nije dočekao patrijarha, već ga nije ni ispratio, ili bolje reći, ispratio je patrijarha Irineja sa našeg praga, prijeteći mu iza leđa da će mu sledeći put zalupiti vrata pred nosem, ukoliko ne bude dobar i ukoliko ne učini i pomogne da se uradi sve ono što je Đukanović zapisao u novom programu svoje partije, a zatim pretočio u novi zakon o slobodi vjeroispovijesti“.
Upravo na na tom pitanju će se, sa žaljenjem predviđa Nikolić, „u budućnosti lomiti koplja u Crnoj Gori. Odnosno, da li će opstati Srpska pravoslavna crkva sa svojim sadašnjim ustrojstvom i ogromnom većinom vjernika ili će Đukanović napraviti svoju privatnu crkvu i stvoriti probleme sa nesagledivim posledicama po sve u Crnoj Gori“?
Naš sagovornik se takođe pita „šta zapravo Đukanović želi da patrijarh demantuje i da li on uopšte želi da se nešto demantuje ili mu je bilo samo važno da za sada podigne prst i zaoštri retoriku sa crkvom“, kao i „kakve su sličnosti i razlike sa sadašnjom i nekadašnjom Hrvatskom sa kojom vlast u Crno Gori želi da ima najbolje odnose i zar današnja Hrvatska takođe nije rešavala srpsko pitanje, što je činila i NDH“.
„Dok su u nekadašnjoj Hrvatskoj činjeni masakri, pravljeni logori i ubijano na stotine hiljada Srba u tim logorima, dotle je današnja Hrvatska to završila u čuvenom ’blic krigu‘ zvanom ’Oluja‘, protjeravši opet na stotine hiljada Srba i ubivši nekoliko hiljada. Zar nije Hrvatska od Srba željela da napravi manjinu, zar nije imala rasne zakone koji su u najvećoj mjeri bili upereni protiv Srba i Jevreja? Kako su živjeli Srbi u Hrvatskoj prije nego što je protiv njih pokrenut sveopšti rat? Da li su im uništavane crkve, oduziman srpski jezik, protjerivana ćirilica, oduzimano pravo na zaposlenje? Kakvu diskriminaciju trpe djeca koja zatraže svjedočanstvo na ćirilici? Svima u Crnoj Gori ovo zvuči više nego poznato. Crna Gora sa ovim živi svakoga dana, tako da nažalost nema tu šta ko da demantuje“, smatra Nikolić.
Nikolić, potpredsjednik DSS-a na koncu se ipak nada da će se zaustaviti ova tendencija i poziva i patrijarha i predsjednika da učine sve što mogu da se ovo teško stanje promijeni, dok Marko Kovačević iz Nove smatra da „država Crna Gora mora da reformiše svoj model djelovanja i napravi jasan otklon od ustaških elemenata, koji su trenutno sastavni dio njenog aparata“. Umjesto toga, kako zaključuje, „ona mora dati Srbima prava koja im pripadaju i srpskom jeziku mjesto koje zaslužuje“.
