Čirgić je, naime, dekan na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, a osim toga je i autor „Rječnika crnogorskog jezika“ kao i „Gramatike crnogorskog jezika i književnosti“, koji su svojevremeno kritikovani od strane stručne i laičke javnosti zbog „promovisanja arhaizama“, čestog ubacivanja „hrvatizama“, kao i činjenice da su originalnoj Vukovoj azbuci dodata dva nova slova.
Takođe, za mnoge je jednako bio kontroverzan i razvojni put dr Čirgića, koji je prvobitno diplomirao i magistrirao na katedri za srpski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Nikšiću, da bi potom otišao u Zagreb, gdje je upisao katedru za crnogorski jezik i književnost, koja je u Hrvatskoj ustanovljena devedesetih godina prošlog vijeka.
Nakon toga, Čirgić prvi doktor crnogorskog jezika u istoriji postaje tako što je doktorsku tezu na temu „Govor podgoričkih muslimana — sinhrona i dijahrona perspektiva“, odbranio na Sveučilištu Josipa Jurja Štrosmajera u Osijeku.
Zanimljivo je da je po završetku rada na prvoj crnogorskoj gramatici, na pitanje novinara zbog čega su u stvaranju crnogorske gramatike prvenstveno zaduženi hrvatski stručnjaci, Adnan Čirgić odgovorio da „u Crnoj Gori nema niti stručnosti niti interesa da se napravi prva crnogorska gramatika“, pa su na tom poslu uz Čirgića bili angažovani Josip Silić, profesor emeritus hrvatskog jezika na Sveučilištu u Zagrebu, i Ivo Pranjković, takođe hrvatski jezikoslovac.
Komentarišući mogućnost da prvi doktor nauka i autor gramatike crnogorskog jezika Adnan Čirgić dobije najviše državno priznanje, istoričar Budimir Aleksić prije svega napominje da se „već čitavih 20 godina od zaokreta u Demokratskoj partiji socijalista (DPS) kada je ta stranka prešla na pozicije crnogorskog separatizma, državne nagrade u Crnoj Gori dodjeljuju isključivo za lažni patriotizam, sluganstvo, i poslušnost DPS-u kao vladajućoj stranci“.
Da je to tako, dodaje Aleksić, potvrđuje i činjenica da je predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, slikar Rajko Todorović, nedavno kazao da se ta nagrada ne smije dodjeljivati „državnim neprijateljima“, što je, kako smatra „jedan revolucionarni diskurs i praksa totalitarnih režima koji ne mogu da funkcionišu bez postojanja tzv. unutrašnjeg neprijatelja“.
Kada je u pitanju konkretno nominacija Čirgića, ovaj istoričar ističe da se to prije svega radi u „funkciji nastojanja da se Crna Gora pretvori u ’crvenu Hrvatsku‘ od strane vladajuće elite koja u Crnoj Gori koja sprovodi hrvatski ideološki i imperijalni program“.
„Što se tiče Adnana Čirgića, dekana fakulteta za crnogorski jezik, poznato je da je on hrvatski đak, i da je on u službi crnogorskog ideološkog i velikohrvatskog imperijalnog projekta koji Crnu Goru vidi kao integralni dio hrvatskog državnog istorijskog i kulturnog prostora. To je poznata teza o Crnoj Gori kao ’crvenoj Hrvatskoj‘, o čemu su pisali i naširoko elaborirali crnogorske ustaše Sekula Drljević i Savić Marković Štedimlija, kao i poznati hrvatski ustaški ideolozi Dominik Mandić, Krunoslav Draganović, Ivo Pilar i drugi“, kaže Aleksić za Sputnjik.
„Dakle, Čirgić nije naučnik, on nije lingvista. Naprotiv, on je politički djelatnik koji sprovodi jedan režimski projekat, a to je preimenovanje srpskoga jezika i konstituisanje tzv. crnogorskog jezika i protjerivanje ćiriličnog pisma, što se danas vidi u praksi jer je ćirilica brutalno izbačena i eliminisana iz državne administracije i javne upotrebe uopšte“, dodaje naš sagovornik.
U prilog tome, Aleksić kaže i da je „Čirgić u skladu sa izjavom predjsednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, kao podoban režimski intelektualac, nominovan za najviše državno priznanje“, a koje se, ponavlja on, „više ne dodjeljuje za izuzetne domete u nauci, stvaralaštvu, kulturi i prosveti, već se dodjeljuje ideološki podobnim režimskim intelektualcima i slugama“.
Naš sagovornik takođe ocjenjuje da nominacija Čirgića ne bi trebalo da bude nikakvo iznenađenje, naročito ako se ima u vidu da je novoizabrani predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u svom inaguracionom govoru najavio „utvrđivanje“, a što prema Aleksićevom mišljenju „treba čitati kao ’utjerivanje‘ crnogorskog identiteta“, jer je želja vlasti, smatra on, „već dvadeset godina da poništi i anulira tradicionalni identitet Crnogoraca, koji je bio eminentno srpski i pravoslavni“.
„Ovo je prvi korak nakon te njegove najave da će da ’utvrđuje‘ i stvara novi crnogorski identitet i nagrađuje one djelatnike koji rade na promociji i afirmaciji tog novog identiteta, a Adnan Čirgić, kao vodeći jezikoslovac koji ovdje ustanovljuje novi jezik uz pomoć hrvatskih i ukrajinskih pseudolingvista, treba da bude nagrađen za taj poduhvat u službi režimske politike i ideologije“, zaključuje Aleksić.
