Upravo zato su obavještajne studije veliki hit na univerzitetima širom SAD, objašnjava Kovačević, predavač na predmetu obavještajnih studija na Univerzitetu San Franciska u Kaliforniji. Kovačević, koji je i član Međunarodne asocijacije za obavještajne studije (IAFIE) i stručnjak za istoriju američkih i sovjetskih/ruskih obavještajnih službi, u intervjuu za Sputnjik otkriva i da u svijetu postoji samo nekoliko obavještajnih službi koje imaju resurse da djeluju globalno, uz ocjenu da će jačanje vojne moći Rusije i ekonomske Kine u narednom periodu dovesti i do „promjene ravnoteže moći i u okviru obavještajnih zajednica“ na Balkanu, a koje su, kako kaže, trenutno „zavisne od zapadnih centara moći“.
Polje djelovanja obavještajnih službi najčešće se odvija daleko od očiju javnosti. Vi se, ipak, ovim fenomenom bavite na naučnoj osnovi, proučavajući ga na Univerzitetu. Kakve su reakcije studenata na vaš predmet?
— Živimo u istorijskom periodu koji se slobodno može nazvati doba obavještajnih službi. Svaka, pa i najmanja država na svijetu, ima barem jednu obavještajnu službu. U isto vrijeme, obavještajne službe igraju sve važniju i neposredniju ulogu u donošenju i nacionalnih i internacionalnih spoljnopolitičkih odluka.
Kako možete analizirati sadašnje i buduće poteze bilo koje države ako ne razumijete kako funkcionišu njene obavještajne službe, i civilne i vojne? Naravno da ne možete. Da vas podsjetim na izuzetnu tvrdnju Džordža Orvela, iz čije biografije se dobro vidi da je poznavao rad i zapadnih (britanskih) i sovjetskih službi: „Ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost. A ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost“. Činjenice ukazuju da sadašnji politički trenutak u svijetu, kroz svoje javne i tajne aktivnosti, umnogome kreiraju obavještajne službe. Upravo zbog toga temeljno i objektivno znanje o njima je prijeko potrebno svakom studentu političkih nauka i međunarodnih odnosa (ali i svakom građaninu i građanki savremenog svijeta), i nije ni čudo da je moj predmet na Univerzitetu San Franciska bio vrlo popularan. Naime, toliko je bio popularan da sam sada u procesu formiranja univerzitetskog diskusionog kluba u okviru kojeg nastavljamo izučavanje ove teme. Slična situacija je i na mnogim drugim univerzitetima širom SAD. Obavještajne studije su veliki hit.
Da li je poznato koja država je prva u svijetu formirala ozbiljan obavještajni aparat?
— Na predmetu posvećujem dosta vremena američkoj obavještajnoj zajednici: njenoj istoriji, strukturi, glavnim aktivnostima, metodima djelovanja itd. Ovo je najveća i najbolje finansirana zajednica na svijetu, a broji 17 organizacija poznatih javnosti (lično vjerujem da SAD imaju obavještajne strukture koje funkcionišu u potpunoj tajnosti i o njima javnost ništa niti zna niti smije da zna). SAD, međutim, imaju relativno „mlade“ obavještajne službe s obzirom da je CIA, na primjer, formirana tek 1947. godine. Mnogo dužu i bogatiju tradiciju imaju Britanci, Francuzi, Rusi, Kinezi, itd. Za obavještajce kažu da je to „druga najstarija profesija na svijetu.“ Špijuniranje se pominje u Bibliji, a kineski vojskovođa Sun Cu u svojoj knjizi „Umijeće ratovanja“ iz 6. vijeka prije nove ere donosi podrobni prikaz obavještajnih aktivnosti kojem se vrlo malo može dodati i dan-danas.
Čime se obavještajne službe konkretno bave, i koliko djelovanje tih struktura zaista utiče na svakodnevna dešavanja u svijetu?
— Važno je imati na umu da se obavještajne službe ne bave samo prikupljanjem tj. krađom tajnih informacija (klasičnim špijuniranjem) nego i tzv. tajnim akcijama (covert actions) koje uključuju sabotaže i obaranje neprijateljskih režima. Na primjer, CIA je otvoreno priznala svoje učešće u obaranju socijalističkih režima u Iranu i Gvatemali ’50-ih godina prošlog vijeka. Međutim, sve što je tada rađeno, radi se i danas protiv onih koji su ocjenjeni kao protivnici američke hegemonije i neoliberalnog kapitalizma, ali je, naravno, teško doći do konkretnih dokaza.
Ko god posjeduje ovakve dokaze mora da ćuti, inače može završiti u egzilu, zatvoru ili gore od toga. Vidite li kako ispaštaju Džulijan Asanž i Edvard Snouden zbog toga što su odali tajne koje su bili skrivane od očiju javnosti jer su se ticale teških zloupotreba protiv prava i sloboda građana?! A ko zna što ih tek čeka.
Da li se metodologija djelovanja službi različitih država razlikuje i koliko? Koja sredstva se sve koriste i da li je u modernom obavještajnom ratu „sve dozvoljeno“?
— Sve obavještajne službe imaju iste elementarne funkcije, ali se one obavljaju u skladu sa političkom kulturom date države. Poslije ozbiljnih obavještajnih skandala koji su potresli SAD tokom ’70-ih godina prošlog vijeka, američka obavještajna zajednica je bila prinuđena da prihvati čitav niz restrikcija na svoje djelovanje, mnoge od kojih važe i danas. Zbog toga CIA koristi usluge „partnerskih“ službi kada se radi o posebno problematičnim operacijama koje bi se našle na udaru američkog tužilaštva i američke javnosti. Na primjer, protiv Rusije, postoje indikacije da CIA koristi usluge ukrajinskih, gruzijskih i baltičkih službi. Države koje nemaju razvijene metode demokratske kontrole su slobodnije u svom pristupu. Generalno se, ipak, može reći da u ovoj sferi „cilj opravdava sredstvo“, uključujući i fizičku likvidaciju posebno opasnih političkih disidenata. Prvi Hladni rat je donio sijaset primjera takvog djelovanja (sjetite se samo Staljinovih priprema da ubije Tita ili napora CIA da eliminiše Fidela Kastra koje su dosta dobro dokumentovane), a mislim da ni ovaj novi hladni rat neće biti ništa manje surov po tom pitanju.
Za koje obavještajne službe se može reći da danas spadaju u najbolje tri u svijetu? Da li je to moguće akademski ili naučno utvrditi?
— U svijetu postoji samo nekoliko obavještajnih službi koje imaju materijalne i ljudske resurse da djeluju globalno. Takve su američke, britanske, francuske, izraelske, ruske i kineske službe. Ostale su manje ili više jake regionalne službe. Nedavno deklasifikovani dokumenti CIA pokazuju koliko je bila jaka jugoslovenska obavještajna služba. Ona je bila strah i trepet svih političkih protivnika jugoslovenske socijalističke ideje. Nijedna obavještajna služba bilo koje postojeće države na Balkanu ne može se ni teorijski primaći takvoj moći i potencijalu za djelovanje. U ovom trenutku, sve one su zavisne od zapadnih centara moći i njihovih obavještajnih službi, mada je jasno da će jačanje vojne moći Rusije i ekonomske moći Kine i na Balkanu u narednom periodu dovesti do promjene ravnoteže moći i u okviru obavještajnih zajednica.
