Tačka Noktundo: Da li bi „Ujedinjena Koreja“ bacila oko i na komad Rusije

© Foto : Google mapsGugl mape
Gugl mape - Sputnik Srbija
Pratite nas
Južna Koreja nema zajedničke granice sa Rusijom, ali ima pretenzije na deo ruske teritorije. Konkretno, na ostrvo Noktundo, na ušću reke Tuman u Primorskom kraju. Taj teritorijalni spor tinja već više od veka, a korejski nacionalisti povremeno podgrevaju priče o ujedinjenju Severne i Južne Koreje i stvaranju velike države.

Oni zagovaraju teoriju da će posle ujedinjenja dve Koreje, uz to nuklearne države, od suseda uzeti teritorije koje smatraju svojim, pre svega planinu Pektusan u Kini i deo ruskog Primorja. Ruski stručnjaci uveravaju da takav scenario nije moguć, ali smatraju da to treba imati na umu.

Spomenik u demilitarizovanoj zoni između dve Koreje - Sputnik Srbija
Četiri glavna uslova za istorijski početak ujedinjenja dve Koreje

Radi se o tome da Južna, kao i Severna Koreja, smatraju celo Korejsko poluostrvo svojom teritorijom, a sporna teritorija — ostrvo Noktundo, nalazi se na granici Severne Koreje i Rusije u Primorskom kraju.

Ta teritorija je četiri veka pripadala korejskoj dinastiji Džoson, ali je potpisivanjem Pekinškog sporazuma 1860. godine između Rusije i Kine predata Rusiji. Zemlja je u to vreme bila vazal Kine i zato je Rusija rešila da dogovor o granici potpiše direktno sa Kinom.

Koreja u taj dogovor nije bila uključena, a o njemu je saznala post faktum. Međutim, 1990. godine Severna Koreja, koja kontroliše severnu granicu, sklopila je dogovor sa Sovjetskim Savezom, čime je faktički teritoriju ostrva Noktundo, površine 32 kvadratna kilometra, priznala sovjetskom. Južna Koreja ni taj dogovor nije priznala i nastavila je da tu teritoriju smatra svojom.

Rusko-korejska granica, dužine 39,4 kilometara (uključujući 17,3 kilometara rečne i 22,1 kilometar morske granice) najkraći je deo državne granice Ruske Federacije.

Ipak, treba napomenuti da ostrvo Noktundo kao takvo više i ne postoji — odmah posle potpisivanja Pekinškog sporazuma ostrvo se prirodno zbog izranjanja velike količine peska, sjedinilo sa levom tj. ruskom obalom reke Tuman. 

Lider Severne Koreje Kim Džong Un tokom vojne parade na proslavi 105. rođendana Kim Il Sunga, osnivača Severne Koreje - Sputnik Srbija
Tramp spreman za susret sa Kim Džong Unom

Analitičari smatraju da je u ovom trenutku pravi teritorijalni spor ne postoji i da je to „čisto retoričko“ pitanje.

Južna i Severna Koreja nisu u dobrim odnosima od 1953. godine, pošto je njihov sukob završen primirjem, a ne mirom. U krvavom trogodišnjem ratu poginulo je oko 1,2 miliona ljudi, ali su tenzije između dve zemlje koje su nekada bile jedna nastavljene i decenijama kasnije.

Istorijski trenutak kada su na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Pjongčangu dve zemlje prodefilovale pod zajedničkom zastavom i poslednji nagoveštaji o spremnosti Severne Koreje da započne razgovore sa SAD o demilitarizaciji i odustajanju od svog nuklearnog programa za neke struje su bile dovoljan signal da ponovo progovore o ujedinjenju dve Koreje.

Podsetimo, prvi put su se lideri dve Koreje sreli 2000. godine, a drugi i poslednji put — 2007. Tokom prvog susreta lideri su potpisali Zajedničku deklaraciju Severa i Juga, koja do danas ostaje glavni dokument o ujedinjenju.

U određenim krugovima postoji mišljenje da će ujedinjenjem Koreja dobiti oružje i nezavisnost kakvu ima Sever, a ekonomiju kakvu ima Jug. Međutim, ruski eksperti kažu da su takve teorije „apsolutno neosnovane“.

Teorijski, kažu eksperti, „ujedinjena Koreja“ bi mogla da pretenduje na ostrvo Noktundo, ali i na druge delove ruskog Primorja.

Konstantin Kosačov - Sputnik Srbija
Kosačov: Pjongjang Vašingtonu potrebniji kao neprijatelj

„To je moguće, ako bude realizovana varijanta ’velikog juga‘. Ako Južna Koreja osvoji Severnu i zauzme celo poluostrvo, to će biti zemlja sa padom prihoda, jer će morati da troši ogroman novac na modernizaciju infrastrukture Severa. To će biti zemlja sa ogromnim brojem unutrašnjih socijalnih i psiholoških problema, i ti problemi će veoma lako razbuktati nacionalizam, jer nacionalizam leži u osnovi i severokorejske i južnokorejske ideologije. A nacionalizmu je potreban spoljni neprijatelj, pa se nacionalisti neće zaustaviti samo na Japanu. Osim toga, kod južnokorejskih nacionalista mogla bi da se pojave pitanje o povratku teritorija koje su postojale u 8–10. veku nove ere u državi Bohaj, koje se smatrala korejskom i koja je zauzimala veliki deo teritorije saveremenog ruskog Primorja“, kaže za Sputnjik vodeći naučni saradnik Centra za korejska istraživanja Instituta Dalekog istoka RAN Konstantin Asmolov.

Prema njegovim rečima, postoje i drugi faktori, na koje bi „ujedinjena Koreja“ mogla da podseti Rusiju.

„Postoji teza o genocidu Korejaca u SSSR-u, koji je navodno bio iniciran tajnim sovjetsko-japanskim sporazumom. Dokaza o tome nema, ali to ne zaustavlja neke nacionaliste…“.

Inače, pitanje vraćanja sporne teritorije Korejcima bilo je takođe i pokrenuto i pre deset godina, kada je Rusija, posle četiri decenije pregovora, predala Kini Kini ostrvo Tarabarov na Amuru i deo ostrva Veliko usurijsko, površine veće od trista hiljada kvadratnih kilometara. Taj gest Rusije ohrabrio je neke da pomisle da bi se tako moglo rešiti i pitanje ostrva Noktundo.

Međutim, Asmolov ističe da bi zahtev za vraćanje teritorije — tog malog parčeta zemlje — bio presedan, pošto Južna Koreja nema zajedničkih granica sa Rusijom.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala