Posebno je upadljiva i tvrdnja hrvatske strane da oko 60 odsto ukupnog kulturnog blaga Crne Gore pripada hrvatskom narodu, što budi određenu sumnju da Zagreb osim kulturnih potajno gaji i druge aspiracije.
Zagreb, po svemu sudeći, smatra da Crna Gora duguje veliku zahvalnost Hrvatskoj zbog „velike podrške za ulazak u NATO“, pa se Podgorici naročito zamjera što crnogorske vlasti pripremaju dokumentaciju za Unesko po kojoj se navodno negira povezanost Bokeljske mornarice sa Hrvatima i Katoličkom crkvom.
S tim u vezi je sasvim nedavno hrvatska poslanica u Evropskom parlamentu Marijana Petir, otvarajući u zagrebačkom Hrvatskom katoličkom univerzitetu izložbu fotografija „Saga o Boki“, autora Dražena Zetića, pozvala sve političke predstavnike Hrvata iz Crne Gore i Vlade Republike Hrvatske da zajedno učine sve što je moguće kako bi se zaštitio identitet i kulturno nasleđe Hrvata u Crnoj Gori.
„Kao hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu, koristim instrumente koji su mi na raspolaganju i zato sam odmah reagovala u Evropskoj komisiji kada je do mene došla vijest kako je Vlada Crne Gore odlučila Bokeljsku mornaricu, najstariju pomorsku instituciju na svijetu, samostalno bez Hrvatske uvrstiti na Uneskov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Reagovala sam jer je Bokeljska mornarica nematerijalno kulturno i duhovno nasleđe Katoličke crkve i Hrvata, koji su u Boki Kotorskoj autohtoni narod“, kazala je Petirova.
Petirova je takođe ustvrdila da „montenegrinizacija“ Bokeljske mornarice vodi asimilaciji hrvatskog naroda u Boki Kotorskoj, na način na koji bi, ne računajući Katoličku crkvu, ostao bez najvažnijeg i ujedno poslednjeg jakog nacionalnog središta.
„Za Boku se danas kaže da je razglednica Crne Gore, a kako i ne bi bila kada se više od 60 odsto kulturnog blaga Crne Gore nalazi upravo, u jednom, kako kažu oni koji Boku poznaju bolje od mene, najljepših zaliva svijeta. Ovo blago je gotovo stopostotna ostavština hrvatskog naroda“, dodala je Petir.
Sve češće pozive ovog tipa koji dolaze iz Hrvatske izgleda da su ozbiljno shvatili i u Hrvatskoj građanskoj inicijativi (HGI) koja je kao stranka koja zastupa interese hrvatskog naroda u Crnoj Gori nezvanično najavila izlazak iz vlasti i raskidanje koalicije sa DPS-om na državnom nivou, ukoliko Vlada u Podgorici prilikom nominacije Bokeljske mornarice za Unesko posebno ne naglasi da se radi o instituciji koja je „nasleđe hrvatskog naroda“.
„Naša je moralna i statutarna obaveza da štitimo interese hrvatskog naroda i sasvim je jasno da nećemo prihvatiti izuzimanje Bokeljske mornarice iz hrvatskog duhovnog i kulturnog nasleđa“, saopštio je neimenovani izvor iz vrha HGI.
Da je čitava stvar zaista uzela maha svjedoči i bojazan da bi u slučaju negativnog odgovora Podgorice, kako prenosi portal RTCG, „Hrvatska mogla da zakomplikuje evropski put Crne Gore“, a koliko je ovo pitanje važno za Zagreb takođe govori i detalj da je sasvim nedavno hrvatska ministarka kulture Nina Obuljen Koržinek bila u posjeti Podgorici, tokom koje je iza zatvorenih vrata sa crnogorskim kolegom Aleksandrom Bogdanovićem razgovarala upravo o Bokeljskoj mornarici.
Takođe, hrvatsku stranu podržala je i Katolička crkva, čiji je vodeći predstavnik u Crnoj Gori, kotorski biskup monsinjor Ilija Janjić, nedavno ustvrdio da Bokeljska mornarica „nije crnogorska“.
„Ako neko želi odvojiti Bokeljsku mornaricu od vjere i Crkve, neće dugo trajati. Nećemo dozvoliti da ona postane crnogorska Bokeljska mornarica. Može biti Bokeljska mornarica u Crnoj Gori, ali ne i crnogorska, jer bismo se tako istopili. Identitet Bokeljske mornarice karakterizuje višeslojnost, u njezinoj višetisućljetnoj opstojnosti nije moglo biti drugačije, no nje nema bez Crkve“, poručio je Janjić.
Podsjećanja radi, Bokeljska mornarica je najstarija bratovština pomoraca na svijetu sa tradicijom dugom preko 1.200 godina, čije je postojanje i dugo trajanje uvijek bilo vezano za Boku i grad Kotor. Tradicija govori da su mornari iz Kotora bili prisutni 13. januara 809. godine, na dolasku broda koji prenosio mošti Svetog Tripuna, zaštitnika grada Kotora. Ovaj događaj koji se zbio početkom 9. vijeka jasno upućuje da je Bokeljska mornarica kao jedna od najstarijih preživjelih institucija na Balkanu, starija i od podjele na zapadno i istočno hrišćanstvo, kao i od svih nacija koje će nastati u narednim stoljećima.
Utoliko više čudi da Hrvati polažu ekskluzivno pravo na ime i tradiciju Bokeljske mornarice i grada Kotora, ako se ima u vidu da se radi o organizaciji koja je multietnička i koja nikada nije baštinila neki nacionalni predznak. Takođe, ništa manje nije začuđujući ni odnos crnogorske ukupne javnosti koja ovo pitanje dosledno ignoriše, i pored otvorenih aspiracija susjedne države na kulturno i nematerijalno blago Boke Kotorske.
