Ovo je samo posljednje u nizu pitanja koje pokazuju da između Hrvatske i Crne Gore, iako su one prijateljske susjedne zemlje, u poslednje vrijeme stvari ne štimaju najbolje, pa su sve učestaliji zahtjevi i pretenzije hrvatske strane na mnoga kulturna i materijalna dobra koja su u posjedu Crne Gore.
Po svemu sudeći, mnogi u Hrvatskoj smatraju da je Bokeljska mornarica prije svega isključivo kulturno dobro Hrvata u Boki, o čemu se tokom ovog mjeseca raspravljalo čak i u Hrvatskom saboru, dok su neki od naslova u hrvatskim medijima doslovno glasili: „Rat oko Bokeljske mornarice“.
„Počeo je jedan skandalozan proces u Crnoj Gori, a to je proces da se Bokeljska mornarica otrgne od onoga što njoj pripada, Svetog Tripuna i hrvatske tradicije. Crna Gora je započela proces uvrštavanja Bokeljske mornarice u Uneskovu listu nematerijalne baštine, ali tako da se negira hrvatski početak, hrvatski začetak i bitni identitet Bokeljske mornarice i Kola Sv. Tripuna. Ovo je za Hrvatski sabor, za hrvatsku kulturu i univerzalnu istinu dramatičan trenutak preko kog mi ne smijemo preći“, kazao je zastupnik Mosta na sjednici Hrvatskog sabora Marko Vučetić.
„Crna Gora otpočinje procese zaborava Hrvata u Boki Kotorskoj, zaborava kulture i zaborava one univerzalnosti. Hoćemo li mi kao hrvatski zastupnici, kao zastupnici u Hrvatskom saboru pristati na to i biti na strani onih koji ćute, onih koji zaboravljaju, i onih koji ljudsko svode na relikt koji zavisi o odnosu prema nematerijalnoj baštini u Boki Kotorskoj“, zapitao je zastupnik Mosta tokom svog izlaganja.
Protest protiv namjere da Crna Gora samostalno kandiduje Bokeljsku mornaricu za Unesko stigao je i iz udruženja „Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice“, čiji je član Tomislav Brguljan rekao da bi takvim činom „tradicija bokeljskih Hrvata postala tradicija nekih drugih naroda“.
„Oni kažu da je to crnogorsko nacionalno blago, što je neistina i falsifikat. Predlažemo i mi smo saglasni da se na pravedniji način iskoristi zajednička nominacija, jer Boka Kotorska je u Crnoj Gori nesporno“, kazao je Brguljan.
Koliko je ofanziva hrvatske strane uzela maha govori i činjenica da je ovo pitanje potegnuto i u Skupštini Crne Gore, kada je prvom čovjeku crnogorske vlade Dušku Markoviću, tokom premijerskog sata poslanik Hrvatske građanske inicijative Andrija Vuksanović postavio pitanje da li je ministarstvo kulture prilikom kandidovanja Bokeljske mornarice za Uneskovu listu nematerijalnog blaga izostavilo u samom tekstu kult Svetog Tripuna i ime hrvatskog naroda, na šta mu je premijer Marković odgovorio da Crna Gora kao država koja baštini multikulturalnost „svoje cjelokupno nasleđe tretira integralno i cjelovito, ne dijeleći ga prema nacionalnoj pripadnosti“.
Komentarišući za Sputnjik namjeru određenih krugova iz Hrvatske da Bokeljsku mornaricu prisvoje i proglase za dio hrvatskog nasleđa, viceadmiral Bokeljske mornarice Ilija Radović kaže da se u suštini radi o jednom aktu koji je „van pameti“ i da to rade neki ljudi koji su vođeni svojim „bolesnim željama“.
Viceadmiral Radović takođe želi da posebno istakne zahvalnost premijeru Dušku Markoviću na njegovom stavu da nasleđe Bokeljske mornarice nipošto ne treba dijeliti i ispred njega stavljati bilo koji nacionalni predznak.
„Mi ne dijelimo Bokešku mornaricu na hrvatsku, srpsku, itd. Ona je ’Bokeška mornarica Kotor‘ iz Crne Gore i pripada svim građanima Crne Gore, a kada bude primljena u Unesko, onda će biti svjetska i pripadaće svim građanima svijeta“, kaže Radović.
Činjenica da je Bokeljska mornarica kao kulturno dobro starija od svih nacionalnih država na Balkanu i da je nakon crkve najstarija institucija na teritoriji Boke Kotorske i Crne Gore, sama za sebe dovoljno govori koliko je besmislena inicijativa da se mornarica proglasi za prije svega kulturno dobro Hrvata u Boki.
„Bokeljska mornarica je istorijsko tradicionalna organizacija pomoraca iz Kotora i Boke koja baštini tu tradiciju već punih 1.208 godina, dakle u pitanju je 9. vijek. Tako da ne prihvatamo nikakve priče van toga jer Bokeljska mornarica ne može biti nigdje dalje od Kotora. To je moje definitivno mišljenje i gledanje kao viceadmirala, jer ta tradicija je vezana za pomorstvo i za jednu kulturu koja je na ovim prostorima upravo toliko koliko kažem. Međutim, sada su se pojavili nekakvi zahtjevi i nekakve želje i ja kažem — lijepo je željeti, ali ako nemaš razloga i nemaš mogućnosti da nešto želiš ne možeš to ni dobiti“, kaže za Sputnjik viceadmiral Radović.
Naš sagovornik takođe naglašava da se sama mornarica kroz svoju dvanaest vjekova dugu istoriju uvijek isključivo vezivala za grad Kotor i Boku.
„Bokeljska mornarica je definitivno po meni i po svima nama koji smo članovi i pristalice Bokeljske mornarice koja baštini tu izuzetno dugu tradiciju, prije svega vezana za Kotor i pod imenom ’Bokeljska mornarica Kotor‘, i zaštitnika-patrona Sv. Tripuna. Zapravo, prvo njeno ime je bilo ’Pobožno društvo kotorskih pomoraca‘, to je 1363. godina, što je prvi napis. Zatim, drugo svoje ime 1463. godine kada je napisan prvi statut Bokeljske mornarice, pod imenom ’Bratovština Svetog Nikole mornara iz Kotora‘ (opet Kotor) i treće ime 1859. godine kada je Austrija definitvno skinula tu njenu tradicionalnu opredijeljenost kao borbene organizacije koja je branila svoj grad i svoju istoriju — dobila je ime ’Plemenito tijelo bokeške mornarice — Kotor‘. Drugih imena nije bilo i ne prihvatamo nikakve pridjeve uz ime Bokeljske mornarice. Postoje asocijacije koje to žele da imaju, ali mi smo se definitivno odredili i prije nekoliko godina zvanično najavili da Bokeljska mornarica pripada samo Kotoru, odnosno, Crnoj Gori danas“, jasan je Radović.
Na kraju razgovora za Sputnjik naš sagovornik je ispričao i jednu zanimljivu anegdotu vezanu za Bokeljsku mornaricu, koja možda bolje od svega pomenutog govoriti o njenom pravom značaju i vrijednosti.
Priča se, prema kazivanju viceadmirala Radovića, odnosi na događaj koji se zbio 1965. godine kada je čuveni admiral i akademik Bokeljske mornarice Vladislav Brajković otišao u Japan kako bi kumovao novom brodu Jugooceanije kojem su nadjenuli ime — Kotor.
Kada se avion admirala Brajkovića spustio na aerodrom, prema kazivanju našeg sagovornika, tri oficira japanske ratne mornarice stala su pored njega i pozdravila ga sa riječima: „Gospodine admirale, odred ratne mornarice Japana je postrojen ispred aviona i čeka raport.“
Pomalo zatečen tim činom, admiral Brajković je uzvratio sa: „Gospodo oprostite, jeste li vi možda pogriješili?“
„Ne, mi nijesmo pogriješli jer znamo o kojoj se mornarici radi, radi se o najstarijoj bratovštini pomoraca na svijetu. To mi cijenimo i zbog toga želimo da vam damo počast i podnesemo raport“, bio je odgovor japanskih oficira.
U dalekom Japanu su očigledno veoma dobro znali o kome se radi i ko je došao da kumuje novom brodu, navodi Radović u prilog tvrdnji o svetskom značaju Bokeljske mornarice.
