Evropska unija želi da pokaže da joj je i dalje stalo do Balkana, ali tu ljubav ne osjećaju svi podjednako, piše briselski portal „Politiko“, navodeći da je Evropska komisija istakla Srbiju i Crnu Goru kao zemlje favorite sa ciljem da postanu članice EU do 2025. godine, ako ne i prije.
Međutim, kako „Politiko“ piše, plan Brisela da Srbija i Crna Gora otprilike istovremeno postanu punopravne članice Evropske unije iritirao je zvaničnu Podgoricu, koja smatra da je ispred Srbije na putu ka EU, pa joj se ne dopadaju nagovještaji da će možda morati da sačeka svog većeg susjeda.
„Mi smo u procesu mnogo duže i skoro završavamo pregovore koje oni tek počinju“, rekao je ambasador Crne Gore u EU Bojan Šarkić, dodajući da crnogorskim zvaničnicima smeta čak i to što je u redosledu pominjanja favorita Srbija na prvom mjestu.
Ono što je posebno neprijatno po crnogorske vlasti jeste okolnost da je Podgorica sve svoje izuzetno nepopularne poteze i odluke minulih godina kao što su priznanje Kosova, uvođenja sankcija Rusiji, pa čak i Siriji, ili ulazak u NATO, pravdala tvrdnjom da će Crna Gora na taj način, za razliku od Srbije, koja na istovjetnim pitanjima vodi dijametralno suprotnu politiku, moći brže da se priključi Evropskoj uniji i integriše u nju.
Primjer Crne Gore je na kraju dana po svemu sudeći ubjedljivo pokazao da se politika apsolutne poslušnosti i servilnosti prema Zapadu baš i ne isplati, a taj utisak snažno podupire i slučaj Albanije i Kosova, kod kojih je najnoviji plan Brisela, prema pisanju Politika, proizveo „zbunjenost i ljutnju“.
Paradoksalno, ali istinito, upravo su dobri odnosi Beograda i Moskve, prema tumačenju premijera takozvane države Kosovo Ramuša Haradinaja, pomogli Srbiji da u očima Evropske komisije dobije „povlašćen tretman, jer igra na kartu mogućeg približavanja Rusiji“.
Hašim Tači otišao je i korak dalje, pa je sugerisao da strategija koju promoviše Brisel može biti „islamofobična“, jer zemlje sa pretežno islamskim stanovništvom stavlja u drugi plan u odnosu na pretežno pravoslavne države.
Takođe, definitivno se ispostavilo i da sam ulazak u NATO za Crnu Goru i Albaniju nije bio od naročite pomoći i da ne garantuje brži ulazak u Evropsku uniju u odnosu na Srbiju, koja ne odstupa od politike vojne neutralnosti.
Analitičar Igor Damjanović za Sputnjik kaže da se ispostavilo da je politika crnogorske diplomatije, koja je sve vrijeme podrazumijevala ispunjavanje potpuno suludih zahtjeva koje je EU ispostavljala, kao što su priznanje Kosova, uvođenje sankcija Rusiji ili glasanje za prijem Kosova u Unesko protivno volji većine crnogorskih građana, na kraju rezultirala bez ikakve stvarne koristi za Podgoricu.
„Kako vrijeme prolazi pokazuje se da osim kratkoročne naklonosti EU birokrata, Đukanović i njegovi poslušnici za svoju vazalnu politiku prema EU, kojom su osramotili i obesmislili vjekove crnogorske istorije, neće dobiti apsolutno ništa“, kaže Damjanović.
Damjanović takođe podsjeća da je prijem novih članica u Evropsku uniju prevashodno politička odluka, pa bi pored svih „usluga“ Briselu, izostanak bržeg prijema Podgorice u odnosu na Beograd kao nagradu za višegodišnju lojalnost, značio i debakl crnogorske spoljne politike.
„Imajući u vidu primjer Turske, koja je u EU pozvana prije tri decenije, a čija je integracija, političkom odlukom, blokirana na samom početku, te Rumunije i Bugarske, koje su tamo učlanjene preko reda, rekao bih da ispunjenje kriterijuma u pretpristupnim pregovorima ima malo značaja. Ukoliko Brisel ipak donese odluku da zemlje na Zapadnom Balkanu primi u svoje okrilje, a Srbiju prihvati istovremeno, ili čak prije nego Crnu Goru, to bi predstavljalo nokaut za spoljnu politici Mila Đukanovića“, smatra Damjanović.
Politički analitičar Stefan Đukić za Sputnik ocjenjuje da je Evropska Unija političkim prijemima mnogih zemalja u prošlosti uništila svoj kredibilitet, pa danas zemlje kandidati više ne razmišljaju o poglavljima i primjeni evropskih standarda, već samo kako da politikom poslušnosti, kao recimo kroz nepotrebne sankcije Rusiji, kupe sebi mjesto u evropskom klubu.
Međutim, kako upozorava naš sagovornik, takva politika ne može da traje vječno, niti da dâ pretjerane rezultate, na šta konkretno i upućuju primjeri Crne Gore i Makedonije.
„Mi smo imali makedonskog lidera Nikolu Gruevskog, koji je ispunjavao svaki diktat SAD i EU, pa je upravo uz uticaj tih centara smijenjen kada su Brisel i Vašington procijenili da je vrijeme došlo, dok Makedonija nije nikad dalje od bilo kakvih integracija. To se u Crnoj Gori dešava na drugačiji način, kroz stavljanje u isti kolosjek sa Srbijom. Jednostavno, ako je EU agenda Vlade Crne Gore da se umili Briselu, ne kroz ispunjavanje standarda, već kroz sitne geopolitičke usluge, onda je logično da očekuje da će i EU tako da je tretira i da će eventualno da je primi kada njima to bude korisno, a to znači jedino u paketu sa Srbijom“, zaključuje Đukić.
