Znamo šta će biti ako pobedi desnica — videli smo nacizam

© AP Photo / Frank JordansNeo nacisti
Neo nacisti - Sputnik Srbija
Pratite nas
Svetska zajednica ne može da ima mir zato što bi pojedine zemlje morale da odustanu od luksuza, a nijedna od njih to ne želi, kaže nemački reditelj Ersan Mondtag.

Nemački reditelj turskog porekla Ersan Mondtag na Bitefu je predstavio dve drame — „Sneg“, rađenu sa nemačkim Talija teatrom, i „Istrebljenje“, Koncert teatra iz Berna. Pred premijeru „Snega“, rađenog po poznatom romanu turskog nobelovca Orhana Pamuka, sa Mondtagom razgovaramo o tome šta savremeno pozorište treba da bude i kakve teme mora da otvara.

Na Bitef ste došli sa dve predstave. Koja od njih je bliža Vašem senzibilitetu i poimanju pozorišta?

Predstava „Olimp“ Jana Fabra - Sputnik Srbija
Gran pri 51. Bitefa predstavi „Olimp“

— Može se reći da su obe predstave istog pravca i iste blizine, ali iz dve potpuno različite perspektive. U „Istrebljenju“ su, na primer, tela potpuno odvojena od jezika. Estetski prikaz koji sam tu sproveo je nešto što se javlja i u mojim drugim delima.

Šta znači odvojenost tela i jezika?

— U predstavi vidite tela koja imaju drugačije postupke, rade potpuno drugačije stvari u odnosu na ono što govore. Postoji priča onoga što telo čini i posebna priča koja je preneta jezikom. To je veoma komplikovano za glumce jer moraju da budu izuzetno koncentrisani. Utoliko pre što oni ne govore kao da su u pozorištu, već prirodno, bez ikakve doze teatralnosti.

Zašto je Vaš izbor bio roman „Sneg?

— U „Snegu“ imate zajednicu, mnogo zajednica. Njih šest ili sedam koje su diskonektovane i koje pokušavaju da nateraju drugoga da funkcioniše u njihovom sistemu komunikacija. To dovodi do tačke gde nastaje nasilje, a posle nasilja — ljudi umiru. I oni to shvataju, pitaju se kako smo došli do ovoga, šta se desilo. To je pitanje koje je vrlo aktuelno i danas, svuda u svetu. Svi se pitamo kako je došlo do ovoga. Za mene je to vrlo slično konfliktu koji se javio u bivšoj Jugoslaviji. Kada imate različite zajednice, onda one dođu u sukob, desi se rat, a kada se on desi svi se pitaju kako je došlo do toga. Šta smo to uradili?

„Sneg“ je priča o savremenoj Turskoj, o političkim sukobima koji ne jenjavaju. Iako je napisana pre 15 godina, ta priča je i dalje aktuelna…

— Sukobi i dalje traju, a meni se čini da postaju sve gori, jer je taj roman napisan ipak u vreme nekog demokratskog sistema. Sada više nije tako.

© Tanjug / Rade PrelićErsan Mondtag
Ersan Mondtag  - Sputnik Srbija
Ersan Mondtag

Situacija u Turskoj koju opisuje Pamuk predstavlja paradigmu konflikta na svetskom nivou. Kako Vi vidite te sukobe?

— Problem je što imamo nejednak globalni ekonomski sistem. Ljudi moraju da rade za tuđi luksuz. Ovo je tačka gde mora da dođe do nasilja. Mislim da je to ključni problem, ne postoji interes da se problem razreši pošto se svi bore za svoje interese i nikome nije u interesu da se stvori mir na globalnom nivou. Svetska zajednica ne može da ima mir zato što bi pojedine zemlje morale da odustanu od luksuza, a nijedna od njih nije spremna da digne ruke od toga. Zato se vodi rat na Bliskom istoku, zbog toga dolaze izbeglice u Evropu, desnica preti homoseksualcima, Jevrejima, sukob postaje sve žešći i žešći. Nasilje je sve veće, u ratu smo, a pitamo se kako je do njega došlo. Roman „Sneg“ je u strukturi stvar koja se dešava u ovom trenutku.

Brine li Vas jačanje desnice u Nemačkoj, da li ste se tom temom bavili u teatru?

— Jako me brine. Bavio sam se desnicom u svim mojim predstavama. Trenutno imamo krizu jer su ljudi shvatili da postoji velika grupa nacionalista koji nisu demokrate i koji pretenduju da unište demokratiju. To je ono što smo konačno shvatili. Svi se pitaju ko je kriv za to što se dogodilo. Trenutno je najveća pretnja to što ta grupa raste iz dana u dan, jer ako oni dođu na vlast, znamo šta će se desiti, već smo proživeli jedan nacizam. Doći će do nasilja, mržnje, nastaće još veća kriza.

Vi smatrate da pozorište mora da otvara takve teme?

Jernej Lorenci - Sputnik Srbija
Vatikan je cirkus — spuštamo se u deveti krug pakla

— Apsolutno. Ne samo da otvara. Teatar mora, pre svega, da okuplja zajednicu. U ovakvom trenutku moramo da se okupljamo što češće, da pričamo, da razmišljamo kako da izađemo iz ove situacije. Život nas tera da radimo veći deo dana, ali moramo da odvojimo vreme da se okrenemo našoj zajednici, da nađemo vreme da se sastajemo, odemo u crkvu, na izložbu, sa društvom na piće. Ljudi moraju da izlaze iz kuće na ulicu i da razgovaraju. To je osnovni cilj teatra, da okuplja ljude i upućuje ih jedne na druge. A to je, opet, politička stvar.

Predstava „Istrebljenje bavi se mladim ljudima i zloupotrebama slobode. Koliko je sloboda danas zloupotrebljena na globalnom nivou?

— Postoji krv na mojoj slobodi, jer sloboda nije kada nekoga drugog zarobljavate. To bih tako nazvao. Ostali ljudi žive u teškim uslovima, oni moraju da rade za mene, da žive u siromaštvu, da bih ja mogao da kupim banane u supermarketu. To je moja sloboda. Ali to nije sloboda, jer je izgrađena na patnji drugih. Ne postoji sloboda na ovom svetu.

Da li je Vaše bavljenje teatrom u stvari osvajanje slobode?

— Možda osvajanje slobode mišljenja. Jer kada razmišljam o svetu, mogu da se suočim sa njim i mogu da razgovaram sa mojim glumcima i mogu da napravim posao. Ne moram da patim jer sam u svom teatru, tako lakše podnosim globalnu situaciju. Ali ne pravim komedije, moje predstave su uvek u ekstremnom nasilju, što je samo refleksija neposedovanja slobode.

Jan Fabre - Sputnik Srbija
Belgijski reditelj: Putin hteo izložbu — bilo je dijaloga i borbe (video, foto)

Da li ste osetljivi na ove teme slobode, desnice, politike, baš zato što ste poreklom iz zemlje koja je bremenita istorijom?

— Ono što sam shvatio da je izuzetno komplikovano kada je Turska u pitanju jeste to što je njena cela istorija zapravo istorija potiskivanja. Ataturk je izgradio republiku. Naterao je Osmanlije da prihvate stranu kulturu. Taj projekat od starta nije napravljen da na kraju izađe na dobro. Ne možete transformisati jednu kulturu u drugu. Sada imate različite jezike, različite vrste muzike, različitu religijsku kulturu… Prvo desničarska osmanlijska kultura, a zatim su napravili demokratiju ni iz čega. Sukob koji sada imamo u Turskoj je zbog toga. Uvek je postojala određena kultura koju je potiskivala druga. Dve kulture u jednoj zemlji uvek vode do katastrofe.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala