U prvom činu, vjerovatno u saradnji sa nekim od dijelova bliskim crnogorskim vlastima, britanska štampa konstruiše priču o istinitosti umiješanosti ruske strane u navodni državni udar u Crnoj Gori, gdje po pravilu uvijek isplivaju novi „neoborivi dokazi“ koji se sastoje od izvora dobijenih od neimenovanih evropskih obavještajnih agencija.
Novinar Matija Nikolić za Sputnik kaže da priču britanskih medija možemo posmatrati kroz aspekat da kada god u Crnoj Gori dođe do „jenjavanja afere državni udar“ i priče oko nelegalnog i nelegitimnog ulaska Crne Gore u NATO, tada se pojave neki strani zvaničnici ili britanski mediji da ponovo podignu prašinu u javnosti.
„Da podsjetimo da je prije nekih mjesec dana u Crnu Goru dolazio potpredsjednik SAD Majk Pens, i da se neko vrijeme prije toga uopšte i nije pominjala priča o državnom udaru, dok gospodin Pens nije rekao da je Rusija pokušala da u Crnoj Gori ubije njenog premijera. Ono što je u svemu najgore jeste ponašanje crnogorskih vlasti koje su tu izjavu gospodina Pensa jednostavno prihvatile na tako servilan način i naprosto je nametnuli kao da je to istina. Dok nigdje nema dokaza koji bi trebalo da prate ovakve izjave“, naglašava Nikolić.
Tako je, u najnovijoj „ofanzivi“, britanski „Telegraf“ prije nekoliko dana objavio fotografije na kojima se nalaze, navodno, Eduard Šišmakov, oficir GRU-a, i Saša Sinđelić, navodeći da su uslikane u Beogradu nekoliko dana poslije pokušaja državnog udara u Crnoj Gori, što bi, prema „Telegrafu“, trebalo biti dodatni dokaz o umiješanosti ruskih agenata u pokušaj puča u Crnoj Gori.
Za „Telegraf“ je potpuno irelevantno da to kada dva čovjeka šetaju nekim parkom, pred nijednim sudom na planeti nije nikakav relevantan dokaz o bilo čemu, a kamoli o zavjeri za svrgavanje vlasti u drugoj zemlji.
Matija Nikolić skreće pažnju na to da se niko od nadležnih organa nije oglasio povodom fotografija koje su objavljene u britanskom „Telegrafu“.
„Niko nije zatražio te fotografije da provjeri njihovu autentičnost, kada su nastale, gdje su nastale i da li se zaista radi o tim ljudima… A to bi bilo u opisu posla, na primjer, specijalnog državnog tužioca. To su sve stvari koje običnom građaninu ili ljudima koji razmišljaju na politički način jasno ukazuju na to šta se ovdje dešava, ali kada govorimo o nevjerovatnoj servilnosti vlasti prema NATO-u, crnogorske vlasti su spremne da prihvate bilo šta, a bez prethodne provjere dokaza“, kaže naš sagovornik.
U drugom činu već oprobanog scenarija, medijski spin od britanskih medija preuzimaju domaći crnogorski mediji, po običaju atlantističke orijentacije, pa priču takođe vrte danima, pozivajući se na zaključke britanskih tabloida koji su neosporno tačni, jer zaboga — stižu iz Britanije.
Matija Nikolić primećuje da se u crnogorskim režimskim medijima ovakva matrica aktivira praktično već „po automatizmu“.
„Tu nema nikakve suštinske analize, nema ničega što bi moglo da ukaže na jednu pravu novinarsku priču, već se dešava propaganda, i to je ono što je najopasnije u čitavoj priči. Imate propagandu da se na bilo koji način ubijede ljudi kako je NATO dobar, kako je Rusija željela da učini sve ono za šta je optužuju, i da je to učinila preko najveće opozicione grupacije u Crnoj Gori“, obrazlaže naš sagovornik.
Prema njegovoj oceni, to i jeste suština čitave priče, pri čemu se ne nude nikakvi konkretni dokazi niti analiza problema.
„Nikome više ne pada na pamet da se pita kako DPS vlada sa samo jednim ili dva mandata više, dok bi, da je nekakva druga situacija, svi ukazivali na to da vlast sa samo jednim mandatom viška ne može da sprovodi bilo kakve krupne promjene u državi, ali u Crnoj Gori je sve moguće“, konstatuje Nikolić.
Dodajmo i da je zanimljiv tajming ovakvih, uslovno rečeno, specijalnih operacija koje se izvode putem medija.
Da podsjetimo, i prvobitno kada su takođe tabloidi iz Velike Britanije snažno lansirali verziju o pokušaju miješanja Rusije u crnogorske izbore, bilo je to upravo u odsudnim trenucima kada su se lomila koplja po pitanju ulaska Crne Gore u NATO.
I tada je, po očigledno unaprijed osmišljenom i pripremljenom medijskom spinu koji je imao za cilj da podupre geopolitičke interese Britanije i NATO-a, u javnosti snažno plasirana priča o navodnoj umiješanosti Rusije i njenih tajnih službi za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori.
Trenutak je bio odsudan jer je u tom momentu na čelo Bijele kuće tek stupio za establišment nepredvidljivi Donald Tramp, pa je očigledno bila procjena da priču o navodnoj ugroženosti Crne Gore od Rusije i potrebi njene zaštite i ekspresnog ulaska u NATO, treba dodatno progurati, što je tada i prilično ustalasalo svjetsku javnost.
Nešto sasvim slično, ili maltene isto se dešava i ovih dana, mada sa malo skromnijim dometom, mora se priznati, jer je glavni cilj ulaska Crne Gore u NATO ipak obavljen. Tako da sada ponovo imamo britanske medije u glavnoj ulozi, čiju priču u drugom činu objeručke prihvataju atlantističke medijske strukture u Crnoj Gori, a sve sa ciljem dodatne diskreditacije Rusije.
Ipak, možda najbitniji detalj vezan za tajming u najnovijem slučaju odnosi se na okolnost da je suđenje optuženima za državni udar u Crnoj Gori zakazano za septembar, pa je, očigledno, pred početak suđenja prijeko potrebno dodatno ubijediti nepovjerljivu crnogorsku javnost da je priprema za puč zaista i bilo.
