Čini se da je politika isključivosti i inata modus operandi crnogorske vladajuće kaste. I kao da je moto „napakostiti bližnjemu svome“ glavno načelo vladanja u Crnoj Gori. Istovremeno, crnogorsko građanstvo je toliko već naviknuto na ovakvo ophođenje, da bi danas iole razuman potez od strane vlasti bio dočekan sa nevjericom i čuđenjem.
U nizu kontroverzi, u istoriji beščašća Crne Gore, naročito istaknuto mjesto pripada upravo jednoj epizodi za koju je vezana ličnost Vojvode Mirka Petrovića. Radi se o „Pohari Kuča“.
Po zlu čuvena Pohara Kuča desila se, kako istorijski izvori navode, iz dva navrata 1855. i 1856. godine. Prema kazivanju vojvode Marka Miljanova Popovića, u Kučima su tada posječene 243 plemenske glave, od čega, kako Marko navodi, 17 „vojničkije“, dok su preostale sve bile starci, žene i djeca.
„Glave ljuđi i đece, koje su posječene, skupljene su na uljanik popa Luke i pobodene na rozge oko uljanika, kako bi iž vojvoda Mirko moga gledat i vidjet koliko iž je“, zapisao je on.
Iako bez sumnje jedna od najvećih ličnosti i autoriteta u istoriji Crne Gore, Marko Miljanov je nerijetko od strane režimskih istoričara osporavan u ovim svojim tvrđenjima. Piscu „Primjera čojstva i junaštva“ najčešće se spočitava da je, budući da je i sam bio Kuč, preuveličavao razmjere zločina koji se dogodio njegovim saplemenicima. A takođe, često se za opis ovog užasnog zločina koristi termin „intervencija“, a ne pohara ili zločin, vjerovatno preuzet iz sintagme „NATO intervencije“, kako moderni crnogorski istoričari predstavljaju agresiju NATO-a na Srbiju i Crnu Goru.
Naročito je sporan detalj u ovoj priči što se spomenik vojvodi Mirku podiže baš u glavnom gradu, Podgorici. Prvo iz razloga što mnogi navode da Mirko za života nije imao baš mnogo kontakata sa Podgoricom, dok drugi, vjerovatno značajniji detalj, jeste i taj što su danas bezmalo svi Kuči nastanjeni u Podgorici, koja je svojim položajem u dobroj mjeri pozicionirana na teritoriji koja je pripadala tom brdskom plemenu.
Gledano sa strane, sve ovo bi možda izgledalo smiješno i trivijalno, ali za poznavaoce prilika koji razumiju koliko se i danas u Crnoj Gori gleda i broji ko je iz kojeg bratstva i plemena, ova stvar uopšte nije naivna.
Naravno, treba naglasiti i pošteno reći da vojvoda Mirko Petrović zbog svojih ukupnih vojničkih zasluga svakako zaslužuje da mu Crna Gora podigne spomenik, ali je vjerovatno bilo promišljenije i mudrije da se to učinilo u nekom drugom mjestu ili gradu.
U prilog toj tezi je i očigledna činjenica da je, iako sam spomenik tek za koji dan treba da bude otkriven, već od strane države organizovano uniformisano obezbjeđenje u cilju prevencije njegovog skrnavljenja. Što jasno upućuje na to da će spomenik na glavnom gradskom trgu u Podgorici biti više simbol u funkciji netolerancije i podjela nego bilo šta drugo.
A što ukupno uzevši, nepogrešivo opet dovodi do zaključka da je režim namjeren da stvori što više tema oko kojih će se stanovništvo zamajavati, svađati i dijeliti, jer bi u suprotnom, uz malo dobre volje, tenzije u ovom slučaju mogle biti izbjegnute.
Takođe, po mnogima je sporna i sama forma, oblik obilježja, koje je suštinski načinjeno po uzoru na egipatski obelisk, a koji svojom esencijom odudara od istorijske vertikale tradicionalne Crne Gore. Ipak, vjerovatno je i to samo još jedan u nizu pokušaja vlasti ka otklonu od postojećeg i kreiranju novog crnogorskog identiteta.
O ovoj temi Sputnjik je razgovarao sa književnikom i pjesnikom Perivojem Popovićem, koji podizanje spomenika Vojvodi Mirku Petroviću u Podgorici karakteriše kao „zlonamjeran“ i „besmislen čin“.
„Vojvoda Mirko Petrović nema nikakve komunikacije u čitavom svom životu sa Podgoricom, on jeste bio učesnik i predvodnik nekih značajnih ratnih zbivanja, ali ono što čitav njegov ljudski lik dovodi u pitanje jeste činjenica da je predvodio „genocidni čin“ koji je u istoriji poznat kao Pohara Kuča, naglašava Popović.
Prema riječima našeg sagovornika, radi se o činu „koji se ničim ne može opravdati“. On je istovremeno uvjeren da su „u pitanju politički razlozi zbog kojih se sve to radi“.
Komentarišući da li bi spomenik vojvodi Mirku Petroviću mogao biti povod za nove podjele na nekoj od identitetskih linija, Popović smatra da u obzir ne dolaze nikakve nacionalne razmirice.
„Tu se ne bore Srbi i Crnogorci. A i vojvoda Mirko je takođe bio Srbin, rekao bih ekstremni Srbin za današnje vrijeme, tako da dovoditi to na ravan nacionalnog sukoba je potpuna besmislica. To su političke priče i nadigravanja, i sve to bi bilo i razumljivo. Ali nasilje nad nemoćnima do kraja diskredituje vojvodu Mirka, i on ne zaslužuje spomenik“, smatra naš sagovornik.
Prema njegovom viđenju, spomenik na glavnom podgoričkom trgu ne samo da je „nezaslužen“, već je prema crnogorskom zakonu i nezakonit, jer je predviđeno da se ratnim zločincima ne mogu podizati spomenici, pa će vjerovatno biti „zainteresovanih lica“ koji će podići ustavnu borbu protiv tog čina.
Kako zaključuje naš sagovornik, u pitanju je isključivo „zla namjera režima u Podgorici da prebaci priču sa ekonomskih teškoća na neke političke priče, koje u stvari samo doprinose produbljivanju krize u Crnoj Gori“.
