Da nije bilo slučaja „Gondola“, najšira javnost još ne bi saznala da Zlatibor, jedna od naših najlepših planina, a svakako prva za koju se vezuje početak planinskog turizma u Srbiji, treba da dobije status zaštićenog područja.
Postupak je, prema rečima ministarke saobraćaja i građevinarstva, Zorane Mihajlović, pokrenut pre nekoliko meseci, a Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine priprema pravilnik koji bi već za mesec dana trebalo da razmatra Vlada Srbije.
Šta to praktično znači?
Početkom marta, Ministarstvo poljoprivrede je ukazalo na postupak pokretanja zaštite prirodnog područja prve kategorije, nazvanog Park prirode (PP) „Zlatibor“.
Tom prilikom je preciziralo da se područje PP „Zlatibor“, ukupne površine od nepunih 42.000 hektara, nalazi u jugozapadnoj Srbiji na teritoriji opština Čajetina, Užice, Nova Varoš i Priboj i da prema strukturi površina katastarskih opština privatnom vlasništvu pripada oko 56 odsto poseda. Ostala 44 procenta su u državnim i ostalim oblicima vlasništva, navelo je to Ministarstvo.
„Pravo je čudo da jedino Zlatibor do sada nije proglašen za zaštićeno područje“, kaže za Sputnjik ministarka saobraćaja i građevinarstva Zorana Mihajlović, ističući da naše planine treba da ostanu sačuvane za generacije koje dolaze, a ne da se uništavaju.
To, kako je rekla, ne znači da neće biti dozvoljena gradnja, nego da će ona biti kontrolisana.
Precizirajući raniju konstataciju da će po proglašenju Parka prirode „Zlatibor“ građevinske dozvole za izgradnju na toj planini izdavati Ministarstvo saobraćaja i građevinarstva, Mihajlovićeva je podvukla da će Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine odrediti koji nivo zaštite će biti primenjen, a ne resor koji ona vodi.
„Šta god oni budu rekli, mi ćemo se saglasiti“, rekla je Mihajlovićeva za Sputnjik.
A Ministarstvo poljoprivrede je predložilo Pravilnik o kriterijumima vrednovanja i postupku kategorizacije zaštićenih područja PP „Zlatibor“, kojim se ono svrstava u prvu kategoriju, što znači da je od međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja. Utvrdilo je i režime zaštite prvog, drugog i trećeg stepena.
To ministarstvo je takođe navelo da je, imajući u vidu postojeće stanje prirodnih vrednosti i očekivane aktivnosti na zaštićenom području, kao i imovinsko-pravne odnose, Zavod za zaštitu prirode Srbije predložio da upravljanje PP „Zlatibor“ bude povereno Javnom preduzeću „Srbijašume“, Beograd.
Inače, postupak zaštite tog prirodnog područja pokrenut je polovinom januara 2016. godine, kada je Zavod za zaštitu prirode Srbije Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine, kao nadležnom organu, dostavio studiju zaštite.
To Ministarstvo je 10. maja ove godine oglasilo Javni uvid predložene uredbe i studije zaštite o proglašenju Parka prirode „Zlatibor“, sve sa kartografskom dokumentacijom. Svaki dan ih je moguće videti u Ministarstvu poljoprivrede i u Zavodu za zaštitu prirode.
To oglašavanje Javnog uvida je, doduše, urađeno prilično tiho, tako da je malo ko čuo za njega, kao i da traje do 29. maja, do kada mogu da budu dostavljene primedbe na predložene akte. Posle toga će biti zakazana javna rasprava i o dokumentima i o primedbama, a nakon toga konačan predlog ide u Vladu Srbije na razmatranje.
Gotovo je izvesno, međutim, da će se među zaštićenima naći i planinska lepotica koja je, kako spisi kažu, još od sredine sedamnaestog veka bila odredište dokonih i bogatih koji su pre svega tragali za zdravljem i mirom zlatiborskih padina.
Početkom pravog turizma na Zlatiboru smatra se dolazak kralja Srbije Aleksandra Obrenović, 1893. godine, a najpoznatija zlatiborska česma, pored koje je ručao, i danas nosi naziv Kraljeva voda.
Pošto je 1905. godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karađorđević, 1910. Sagrađen je i prvi hotel, „Kraljeva voda“, današnji Kongresni centar „Srbija“.
U Srbiji je danas zakonom zaštićeno oko 450 prirodnih celina i dobara. Do sada je proglašeno pet nacionalnih parkova, 15 parkova prirode, 74 rezervata prirode, 28 predela izuzetnih odlika i 78 spomenika prirode.
Zlatibor bi bio biti šesnaesti park prirode u Srbiji. To bi vrlo brzo moglo da se dogodi iako bi najurbaniji deo te planinske lepotice mogao da se nazove svakako samo ne parkom. Hoće li upravo zbog toga i dobiti status zaštićenog područja.
Ili je tome doprinela i bitka za građevinske dozvole, po mnogima najisplativiji zlatiborski resurs, koji bi, umesto lokalne samouprave koja je u političkom ratu sa vrhom države, ubuduće bio u nadležnosti ministarstva.
