Moja poruka je da Cetinjani i Crnogorci, mi svi koliko nas ovdje ima, proslavljamo roždestvo Hrista, da se vratimo onim divnim običajima kroz koje se projavljuje ne samo poštovanje koje imamo prema Hristu, i prema svakom ljudskom biću, i prema čoveku kao takvom, nego, poštovanje prema prirodi.
Badnjak koji postaje simbol, kao što je sveukupna priroda simbol tvorca svoga, Slova Božijeg, koje je sve iz ničega stvorilo, kako kaže Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac.
Tako da se svako stvorenje poštuje toga dana, to je simbol umnoženja dobra, ljubavi, pomirenja među ljudima. To je ono što je u ovom trenutku najvažnije za Crnu Goru. Sve ovo na čemu se sad gradi budućnost Crne Gore, pa bio to i NATO pakt, sve je to drugostepeno ako hoćemo istinsku brigu o Crnoj Gori.
A ta istinska briga jeste upravo da se prevaziđu te dubinske diobe, raskoli, šizofrenija od koje je oboljela Crna Gora, odnosno mi koji živimo u Crnoj Gori. Da se to prevaziđe, a to se jedino može prevazići upravo mirbožanjem. Pjevanjem — slava na visini Bogu, na zemlji mir, među ljudima dobra volja! Ne kaže — među ovima ili onima, nego svim ljudima zemaljskim dobra volja.
A pogotovo onima koji su najsrodniji, koji su najbliži, koji su tu, kako da kažemo, upućeni jedni na druge. To pomirenje, uzajamno praštanje, i u porodici, i u gradu, među svima nama, to je priziv ovoga Božića.
Mene brine što u tom trenutku kada smo svi prizvani da se pomirimo, da se zbratimimo, da oprostimo jedni drugima, da se pokajemo i za grijehe svojih predaka i svoje grijehe u svjetlosti ognja badnjaka, ovdje, u Crnoj Gori, povampruju takozvanu „Božićnu pobunu“, što znači — bratoubistvo povampiruješ.