Četrdeset godina panka: Poslednji krik radničke klase

© AP Photo / Joe Holloway Jr.Džon Lajdon, Džoni Roten, na koncertu Seks Pistolsa u Memfisu, Tenesi, 6. januara 1978.
Džon Lajdon, Džoni Roten, na koncertu Seks Pistolsa u Memfisu, Tenesi, 6. januara 1978. - Sputnik Srbija
Pratite nas
Pank nije promenio svet, ali je promenio mnoge ljude.

U godini na izmaku širom sveta obeležena je 40. godišnjica panka. Istina, pank je nastao nešto ranije, ali je 1976. od bizarnog andergraund muzičkog pravca postao ozbiljan društveni fenomen. Poslednji pokret mladih i gnevnih, ljudi „bez budućnosti“, koji je promenio svet.

Još 1974. godine u legendarnom njujorškom „CBGB“ klubu sa „Ramonsima“, Blondi, Peti Smit, „Television“… rođen je pank kao muzički pravac, ali tek sa pojavom „Seks pistolsa“, krajem 1975. u Londonu, muzički pravac pretio je da preraste u ozbiljan društveni pokret.

I postao je.

Filozofija — ne moraš da znaš da sviraš, važno je šta imaš da kažeš, inspirisala je brojne bendove da se prihvate instrumenata. Rokenrol se, sredinom ’70-ih, zahvaljujući panku, iz duboko dekadentne faze vratio suštini. I omladini. Pank je postao pobuna mladih koji svoje nezadovoljstvo saopštavaju brzo, jako i direktno.

Kad su mladi pankeri naučili da sviraju, napravili su neke od najboljih rokenrol albuma svih vremena poput prvog i jedinog „Never Mind the Bollocks“ „Pistolsa“ ili „London Calling“ grupe „Kleš“.

Novotalasni albumi „Idola“ „Odbrana i poslednji dani“ i „Šarla akrobate“ „Bistriji il‘ tuplji čovek biva kad…“ zvanično su dva najbolja albuma jugoslovenskog rokenrola.

„Fanzini“koji su sa pankom doživeli ekspanziju, decenijama pre interneta obavljali su funkciju društvenih mreža. Pod parolom —ako ne možete u novinama da čitate ono što vas interesuje, napravite svoje novine.

Posle panka, psovka je postala legitimno sredstvo javne komunikacije. I to u vreme kad se era tabloida, rijalitija i starleta nije ni nazirala.

Iz pank miljea došli su mnogi velikani književnosti poput Irvina Velša (Škotska), Tonija Parsonsa (Engleska) do Vladimira Arsenijevića, najmlađeg dobitnika NIN-ove nagrade i Slobodana Tišme, takođe dobitnika najprestižnije književne nagrade u SFRJ, SRJ i Srbiji.

Zahvaljujući Džulijenu Templu i Deniju Bojlu, filmovi inspirisani pankom su postali globalni blokbasteri. Srđan Dragojević jedan je od pionira panka u Beogradu. Makedonski film „Pank nije mrtav“ možda je najbolje filmsko ostvarenje iz te bivše jugoslovenske republike posle raspada SFRJ.

Kad je reč o likovnoj umetnosti — grafitima (ulična umetnost), oni su postali mejnstrim. Zahvaljujući panku.

O uticaju na modu iluzorno je trošiti reči. Menadžer „Pistolsa“ Malkolm Meklaren i njegova saputnica Vivijen Vestvud ušli su u priču sa „Pistolsima“ ne bi zaradili na svojim „kreacijama“. I zaradili su.

Jedan od najekscentričnijih milijardera današnjice Ričard Brenson, prve ozbiljnije pare zaradio je zahvaljujući svojoj izdavačkoj kući „Virdžin“, između ostalog i zato i što je jedini imao hrabrosti da objavi album „Pistolsa“. Decenijama nakon što je izbacio u orbitu pank, počeo je da razvija svemirski turizam.

Politički, pank je bio poslednji krik radničke klase u vreme kad se na ostrvu laburistički koncept „države blagostanja“ urušavao u praksi. Slutilo je na povratak torijevaca i pojavu Tačerkinog „neokonzervativizma“, koji će u narednim decenijama radničku klasu zatući kao klasu.

Generacija bez budućnosti, osuđena da do kraja života živi od socijalne pomoći, sve gore i gore, urlala je zbog nepravdi klasnog društva. I još težeg položaja koji će naići sa Tačerkom.

Siromašni belci podržavali su borbu za prava siromašnih crnaca i organizovali koncerte „Rok rotiv rasizma“. Džo Stramer i „Kleš“ su podržavali sandiniste i sve antiameričke oslobodilačke pokrete širom sveta.

Za četiri decenije, pank je kroz sve svoje modifikacije u umetnosti uvek uspevao da ostane svež, originalan i drugačiji.

Iako je vrlo brzo postao deo sistema i, vremenom, u političkom smislu sve više se svodio na glas ili manje relevantne društvene grupe, ili pozere, koji po svaku cenu žele da budu drugačiji.

Zato je verovatno najpankerskija među manifestacijama kojom se obeležava 40. godišnjica panka performans Džoa Kora, sina Malkolma Meklarena i Vivijen Vestvud. Na 40. godišnjicu izlaska prvog singla „Pistolsa“ Kor je zapalio kolekciju pank suvenira svojih roditelja, vrednu sedam miliona funti.

„Pank je postao još jedno marketinško sredstvo čiji je cilj da vam proda nešto što vam ne treba. Iluzija alternativnog izbora. Konformizam u drugoj uniformi“, objasnio je svoj ekscentrični postupak sin menadžera „Pistolsa“.

Stari pankeri odavno su spoznali da svaka revolucija jede svoju decu.

Zato je i Toni Parsons roman „Naše neispričane priče“ posvećen njegovoj mladosti, čiji su glavni junaci mladi novinari u vreme ekspanzije panka, zaključio rečenicom: „Muzika ne može promeniti svet, ali može tebe“.

Pank nije promenio svet, ali je promenio mnoge ljude.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala