Rusija bi trebalo da se pomiri da je „igra završena“, poručio je Vilson u intervjuu dnevnom listu „Pobjeda“, povodom ulaska Crne Gore u NATO. Taj zvaničnik Alijanse bez pardona je uputio otvorenu podršku crnogorskim vlastima povodom slučaja navodnog „državnog udara“, ocijenivši da postoje „uznemiravajući znaci o jakom i sumnjivom uticaju Rusije“ u Crnoj Gori, ustvrdivši, uz to, da smo, kako kaže, „svi vidjeli ruske nacionaliste“ u tom slučaju.
Naravno, svi znamo da je u prirodi ljudske psihologije da čovjek obično i nesvjesno vidi baš ono što želi. Ali kada je u pitanju politika — e tu ljudi isključivo vide upravo ono što im je u interesu. Utoliko, tu izjavu treba posmatrati samo kao potvrdu da su crnogorski izbori i suštinski bili „NATO izbori“, pa kroz tu prizmu treba gledati i na sve okolnosti i izjave vezane za taj događaj. Ali ono što zaista izaziva zabrinutost jeste pokazano zeleno svijetlo režimu, sudstvu i naročito tužilaštvu za obračun sa opozicijom, i pored nebrojenih kontradiktornosti u tom slučaju.
„Uvjeren sam da će crnogorski sistem obezbijediti da bezbjednosne snage pouzdano upravljaju takvim slučajevima i sprečavaju ih. Imate sudstvo, posebno tužilaštvo koje pomaže i koje je pokazalo šta zna. Pustimo da Crna Gora pokaže svijetu kako rukovodi tim procesom“, veli Vilson za „Pobjedu“.
Kao što se vidi, Vilsonu očigledno ne manjka povjerenja u crnogorske institucije. Razumije se, sve dok su u službi evroatlantskih integracija. A kako Crna Gora „rukovodi tim procesom“ odlično se vidi. Da li nakon američke podrške slijedi još brutalniji obračun režima sa opozicijom i protivnicima učlanjenja te zemlje u NATO, brzo će biti poznato.
Istovremeno, danas je u Istanbulu na zasijedanju Parlamentarne skupštine NATO-a generalni sekretar Jens Stoltenberg energično pozvao članice Alijanse da požure i ubrzaju proces ratifikacije protokola pristupanja Crne Gore tom vojnom savezu.
„Pozivam sve zemlje i njihove parlamente koji dosad nisu ratifikovali Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u da to urade. To je vaša odgovornost i zato vam se direktno obraćam — vratite se u svoje parlamente i pobrinite se da Protokol bude ratifikovan što prije“, apelovao je Stoltenberg.
Takođe, bitan detalj je da je i lider SDP-a Ranko Krivokapić, koji je prisustvovao tom događaju, zamolio Stoltenberga da „založi svoj lični i profesionalni autoritet“ kako bi se proces ratifikacije što prije okončao. Da li to znači da bi u slučaju dolaska na dnevni red te teme u Parlamentu Crne Gore njegov SDP ipak ušao u Skupštinu i glasao za ulazak zemlje u NATO i pored najavljenog bojkota opozicije, ostaje pitanje za razmišljanje.
Dakle, očigledno je u zvaničnim krugovima Alijanse sve prisutnija atmosfera urgentnosti i pritiska povodom ubrzanog pristupanja Crne Gore tom vojnom savezu. Možda je razlog takvog stanja okolnost da su novi američki predsjednik i njegova politika i dalje nepoznanica za većinu NATO birokratije.
A možda se razlog zabrinutosti tih elita upravo krije u nedavnoj izjavi Henrija Kisindžera da je novoizabrani američki predsjednik Donald Tramp „najunikatniji i najnezavisniji“ lider SAD.
