Živković ukazuje na činjenicu da dolazi do obrta u ovom slučaju jer je Sinđeliću Tužilaštvo prekvalifikovalo krivično djelo, pa mu na teret stavljaju, umjesto terorizma — pokušaj stvaranja kriminalne organizacije, kako bi onda u tom slučaju mogao biti svjedok-saradnik.
„Pošto se Sinđelić tereti za terorizam u pokušaju, on ne može po zakonu biti ni svjedok-saradnik, ni zaštićeni svjedok. Jedino bi mogao da sklopi sporazum o priznanju krivice“, naglašava Živković u intervjuu za Sputnjik.
Kako ocenjuje, to znači da je Tužilaštvo prvog dana obmanulo javnost kada je saopštilo da je grupa, čiji je organizator Sinđelić, planirala teroristički napad u Crnoj Gori.
Ovih dana se u medijima mogu čuti najave o namjeri Tužilaštva da Aleksandra Sinđelića proglasi za glavnog svjedoka-saradnika u predmetu navodnog pokušaja terorizma (odnosno državnog udara) na dan izbora u Crnoj Gori. Kao novinar koji najkvalitetnije prati pomenuti slučaj, kakvo je vaše mišljenje o proglašenju Sinđelića za ključnog svjedoka na koga se oslanja čitav predmet, i šta, po vama, ta činjenica govori o namjerama crnogorskog Tužilaštva u konkretnom slučaju?
— Aferu „državni udar“ od prvog dana prati niz nelogičnosti, a dodatnu zabunu u taj slučaj unijeli su Tužilaštvo i Uprava policije Crne Gore. Prvo su Tužilaštvo i policija objavili da je teroristička grupa imala plan da uhapsi premijera Mila Đukanovića 16. uveče, a sada tvrde da je trebalo da ga ubiju te noći. Takođe, nema oružja kojim je to djelo trebalo da bude izvršeno, ništa od dokaza nije pronađeno na teritoriji Crne Gore, a među osumnjičenima nema nikoga sa naše teritorije, što unosi dodatnu sumnju u čitav slučaj. Od prvog dana pratim navodnu aferu „državni udar“, i sada sa sigurnošću mogu reći da se radi o montiranom procesu, koji je osmišljen u kuhinji crnogorske tajne policije. Incidenti i nemiri u noći izbora odgovarali su samo DPS-u, pa nije teško zaključiti po čijem je nalogu angažovan Sinđelić. Niko ne spori da je Aleksandar Sinđelić umiješan u ovu aferu, ali svjedoci koji su se pojavili tvrde da je on igrač policije, koji za njih odrađuje posao. Da je to tako, potvrđuju i informacije koje danas stižu iz Tužilaštva, da će Sinđeliću biti ponuđen status svjedoka-saradnika. Pošto se Sinđelić tereti za terorizam u pokušaju, on ne može po Zakonu biti ni svjedok-saradnik ni zaštićeni svjedok. Jedino bi mogao da sklopi sporazum o priznanju krivice. I sada dolazi do obrta u cijeloj priči, pa je Sinđeliću Tužilaštvo prekvalifikovalo krivično djelo. Sada mu na teret stavljaju, umjesto terorizma, pokušaj stvaranja kriminalne organizacije i onda u tom slučaju može biti svjedok-saradnik. Znači da je Tužilaštvo prvog dana obmanulo javnost kada je saopštilo da je grupa, čiji je organizator Sinđelić, planirala teroristički napad u Podgorici. Eto još jednog konkretnog dokaza da se radi o montiranom slučaju, čiji je cilj bio da omogući pobjedu DPS-u na izborima, u najneregularnijim uslovima, od 1945. godine na ovamo.
Specijalni tužilac Katnić je na konferenciji za štampu odbio da vam kao novinaru „Dana“ odgovori na pitanja povodom navodnog državnog udara. Kakvu sliku po vama crnogorsko Tužilaštvo šalje ovakvim postupanjem?
— Odbijanjem specijalnog tužioca Milivoja Katnića da mi na pres-konferenciji odgovori na konkretna pitanja, on je samo potvrdio da nema odgovore na jasna i direktna pitanja koja raskrinkavaju ovu aferu. Tužilaštvo je, mišljenja sam, tog dana poslalo jasnu poruku ko su podobni, a ko nepodobni novinari. A tužilac je bio, zbog javnosti, dužan da odgovori na set pitanja koja sam postavio i kroz njih ukazao na njegove nelogične izjave koje su se mijenjale od prvog dana, pa do tog dana kada je održana konferencija. Meni je jasno, a nadam se i javnosti, da Katnić nema odgovore na pitanja koja unaprijed nijesu dogovorena. Bježeći od odgovora, on je pobjegao da se suoči sam sa sobom toga dana i da se suoči sa oprečnim izjavama koje je davao vezano za ovu aferu. To je dokaz da su pitanja bila na mjestu, a kao što znate, nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora.
Možete li da nam kažete nešto o ukupnom ambijentu u Crnoj Gori vezano za odnos vlasti prema nerežimskim medijima?
— Odnos vlasti prema nerežimskim medijima je iz dana u dan sve gori. Svako ko kritički piše, na osnovu dokaza i podataka, automatski je protivnik države i državni neprijatelj. Ta matrica se nigdje nije bolje primjenjivala nego u Crnoj Gori, kroz istoriju. Kad na čelu države imamo premijera Mila Đukanovića, koji poziva na javni linč novinara i medija koji kritički pišu o njemu i njegovoj vlasti, onda ne možemo govoriti o slobodi medija. I to istog onog premijera, koji je pred italijanskim pravosuđem osumnjičen da je pripadnik međunarodne kriminalne organizacije koja je švercovala cigarete, a kojeg je samo imunitet spasio da se ne nađe na optuženičkoj klupi. Tek sa demontiranjem kompletnog ovog sistema i smjenom vlasti možemo govoriti o slobodi medija.
