I pored veoma primamljive ponude za investitore od čitavih 4 odsto prinosa po obveznici, i u uslovima nikad niže cijene novca na međunarodnom tržištu — kada države poput Njemačke ili Francuske emituju državne zapise po negativnoj kamatnoj stopi, a na primer Belgija (sa kamatom od 0,192 odsto), to istog dana čini po 20 puta nižoj cijeni od Crne Gore — država opet nije uspjela da na tržištu realizuje cjelokupnu emisiju svojih vrijednosnih papira.
Naime, iako je prvobitni plan bio prodaja 10.000 državnih zapisa, na Montenegro berzi je za dva dana aukcije prodato svega 8.041 obveznica i ostvaren ukupan promet od 80.410.000 evra, što je ipak značajno manja suma od projektovanih 100 miliona evra potrebnih za rebalans budžeta, iako se već čulo izvjesno zadovoljstvo postignutom sumom, koja će valjda biti dovoljna za tekuću budžetsku godinu.
Nameće se logično pitanje nepovjerenja kako domaćih tako i stranih investitora u finansijsku stabilnost države Crne Gore, koja pored ponuđenih znatno povoljnijih uslova ipak nije uspjela da privuče dovoljan broj banaka da investiraju u njene vrijednosne papire, i tako ulaganjem svog novca, između ostalog, pokažu i povjerenje u crnogorsku državu.
„Nije se desilo ono što je najavljivano, odnosno da će, što bi rekli — da plane ta emisija“, kaže u razgovoru za Sputnjik Mladen Bojanić, ekonomista i lider pokreta „Otpor beznađu“.
„I pored toga što ima prilično novca, naročito na računima banaka, investitori nisu iskazali neko veliko povjerenje u te obveznice, pa samim tim ih nisu ni kupili u punom iznosu od 100 miliona“, precizira Bojanić, uz dodatak da razlog nekupovine državnih obveznica svakako „nije ni u ročnosti, a nije ni u kamati koja je prilično visoka“.
„I u tom pitanju su i jedno i drugo bili jako povoljni, ali očigledno je da je nedostatak povjerenja u finansijski sistem Crne Gore glavna prepreka, i glavna barijera što nije prodato svih 100 miliona obveznica“, tvrdi naš sagovornik.
Na neke već javno iznete konstatacije, da je i realizovanih osamdeset miliona dovoljno za tekući crnogorski budžet, naš sagovornik kaže da bi u tom slučaju on postavio kontrapitanje Vladi.
„Zašto su pokušali da dobiju 100 miliona, ako im je 80 miliona bilo dovoljno za troškove do kraja godine“?
Tako da, prema Bojanićevom viđenju, ili su u Vladi „išli na pokušaj prekomjernog zaduživanja bez potrebe 20 miliona, ili će, u stvari, biti u problemima da onih još 20 miliona nadomjeste“. Ili da, kako kaže, „izvrše neka preusmjeravanja unutar budžeta, da pokriju tih potrebnih 100 miliona troškova koje su najavljivali“.
Dakle, kako zaključuje jedan od čelnika pokreta „Otpor beznađu“, neko u Crnoj Gori u ovom slučaju zasigurno nije u pravu. „Da li procjena da nam fali 100 miliona, ili da će nam 80 miliona biti dovoljno“?
