Cnogorska vojska zvanično nije bila organizator minule terenske vježbe „Crna Gora 2016“, koja je prema planu u saradnji sa NATO-om trebalo da poboljša kapacitete države prilikom nošenja sa posledicama prirodnih katastrofa.
Teško je utvrditi u kojoj je mjeri, ako uopšte i jeste, crnogorska vojska učestvovala u čitavoj operaciji, tek ako biste upitali u Ministarstvu odbrane o rasporedu i detaljima vježbe — sem ljubaznog uputa prema Ministarstvu unutrašnjih poslova, nemoguće je da ste išta konkretno o tome mogli doznati.
U Ministarstvu odbrane kažu — pitajte MUP. Dakle, vježbu su organizovali Evroatlantski centar za koordinaciju odgovora na katastrofe i Direktorat za vanredne situacije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova. Ako je nekom na prvi pogled čudno što NATO kada organizuje vježbu u nekoj zemlji to ne čini, prirodno, u prvom redu u saradnji sa vojskom te zemlje — u slučaju Crne Gore to ipak nije slučaj.
Nakon silnih reorganizacija i reformi crnogorske vojske, sve u koordinaciji i slijedeći savjete evroatlantskih partnera, Vojska Crne Gore danas može da se pohvali činjenicom da u svom posjedu više nema nijedan avion, podmornicu, pa čak ni tenk. I zato je praktično i nemoguće u Crnoj Gori organizovati ozbiljniju vojnu vježbu. A logično, u takvim okolnostima policija po svojoj brojnosti i opremljenosti nameće se kao ozbiljnija i organizovanija struktura od vojske, pa time i prirodniji izbor čak i za NATO-partnere. Ali i to je ipak tema za sebe…
Međunarodnoj terenskoj vježbi u medijima nije poklanjano previše pažnje. Čak je, moglo bi se reći, generalno poprilično bila naglašena nezainteresovanost crnogorskih što štampanih, što elektronskih medija za ovu temu.
Osim što su suštinski samo propraćene dvije konferencije za štampu, prva koja je objavila početak i druga upriličena da najavi kraj — čitav događaj protekao je mimo naročitog interesovanja sedme sile. Ipak, oba obraćanja crnogorskih i gostujućih zvaničnika široj javnosti, upriličena u sklopu obilježavanja međunarodne terenske vježbe u Crnoj Gori imaju jednu svoju zajedničku poveznicu.
Jedan detalj. A kao što se to dobro zna, đavo je uvijek u detalju.
Na prvoj konferenciji za štampu, glavna vijest ipak nije bila ona koja se odnosi na sam događaj održavanja međunarodne vježbe, već izjava kandidata za mandatara Demokratske parije socijalista Duška Markovića, u kojoj je naveo očekivanje brzog kraja pregovora o formiranju nove Vlade DPS-a sa partijama nacionalnih manjina. Na drugom, završnom obraćanju za medije povodom ovog događaja, održanom na reprezentativnom turističkom kompleksu Plavnica na Skadarskom jezeru, zamjenica generalnog sekretara NATO-a Rouz Gotemeler, izjavila je da proces učlanjenja Crne Gore u NATO teče „izuzetno glatko“ i da su tokom tog procesa crnogorske institucije dovoljno osnažile i ojačale da danas efikasno rešavaju situacije kakva je bila, između ostalog, i ona „predizborna“. I da nakon ratifikacije u parlamentima 28 država-članica NATO-a, očekuje da se odluka o ulasku države u ovu alijansu glatko „desi“ i u Parlamentu Crne Gore.
Istina, Gotemelerova je ocijenila da je ono što se desilo na izborni dan veoma „ozbiljna situacija“. Ali očigledno ne baš toliko ozbiljna da dovede u pitanje rezultate izbora, a ponajmanje ospori neosporno — a to je potrebna parlamentarna većina za ulazak zemlje u NATO.
I tako, izgleda da se niko ni ne obazire na činjenicu što je možda čitav događaj u biti bio jedna obična farsa. Što u vojni savez ulazi zemlja koja faktički nema vojsku, što se izriču visoke ocjene o institucionalnom napretku i stabilnosti zemlje koja se nalazi u nikad ozbiljnijoj političkoj, društvenoj, i svakoj drugoj krizi.
Ili što se na koncu Sjevernoatlantska alijansa domaćoj publici predstavlja za vatrogasno udruženje koje se bavi sanacijom poplava i požara. Ne, ništa od toga.
Ono što smo dobili je predstava u dva čina. U prvom — crtanje buduće vlade Crne Gore, a u drugom — utvrđivanje glavnog zadatka te nove vlade.
U konačnici, čitava stvar je dobila svoj konkretan, veoma realan i stvaran oblik. Čitava stvar se svela na do bola jednostavnu i prostu činjenicu — NATO je došao da utvrdi i obilježi teritoriju. NATO je došao da kapariše Crnu Goru. I sve to tiho, bez previše medijske vike i pompe. Bez nepotrebne halabuke i uznemiravanja javnosti i građana kojih se to najviše tiče. Sve baš onako kako treba i kako to profesionalci rade. Nisko, tiho, i ispod radara.
